Reakcija tla - pH

Reakcija tla - pH

Ako želimo osigurati dobru prihranu biljaka, potrebno je pratiti reakciju tla. Reakcija tla označava se simbolom pH. Reakcija tla može biti:

• kisela (pH ispod vrijednosti 5,6)
• neutralna (pH 6,6-7,1)
• lužnata (pH viši od 7,2)

Optimalan je uravnotežen pH u tlu, odnosno prilagoditi pH tla prema kulturama koje ćete uzgajati. Kod povećanja lužnatih komponenti u tlu (previše kalcija, magnezija) prevladavaju u tlu lužnate komponente i kisela reakcija tla se smanjuje.

U kiselim tlima neke biljke slabije primaju hranjive tvari. Kiselost tla je jedan od faktora koji smanjuju urod i prinose. Lužnate reakcije u tlu izazivaju kod biljaka poremećaje u izmjeni tvari - klorozu.

Protiv prekomjernog zakiseljavanja tla najprikladnije je kalcifikacija. Kalcifikacijom se neutraliziraju slobodni vodikovi ioni koji uzrokuju kiselost.

Kalcifikacija

Kalcifikacija je dodavanje kalcija i magnezija u tlo u raznim oblicima. Vapni se laporom, kredom, vapnencem i gašenim vapnom.

Nakon kalcifikacije tla kalcij prelazi u biljke. U biljkama kalcij neutralizira suvišne organske kiseline i povećava asimilaciju (primanje i pretvaranje tvari živim organizmom za izgradnju njegova tijela).

SAVJET: Ako imamo povrtnjak na kojem redovito uzgajamo povrće, tada se preporučuje vapniti svake četvrte godine. Najbolje u jesen ili zimi.

Istovremeno s kalcifikacijom nemojte gnojiti stajskim gnojem. Time nastaju veliki gubici organske tvari, posebno dušika. Prema kiselosti tla dodajemo 1-3 kg mljevenog vapnenca na 10m2, ako imamo pečeno vapno onda upola manje. Mljeveni vapnenac sadrži cca. 50% kalcijevog oksida (CaO). Pečeno vapno 100% više.

Preporučujemo - vapniti ispod kupusnjača i mahunarki. U kiselijim tlima vapnimo kod luka, repe, mrkve i krastavaca.

Vapnena gnojiva

Vapnena gnojiva - kao što naziv govori, sadrže kao glavnu hranjivu tvar kalcij. Vapnenim gnojivima poboljšavamo plodnost kiselih tala. Vapnenjem potpomažemo u kiselim tlima mikrobiološku aktivnost, a time i oslobađanje hranjivih tvari iz teže topljivih mineralnih tvari. Vapnena gnojiva istovremeno povećavaju učinkovitost fosfornih i kalijevih gnojiva.

Vapnena gnojiva koristite u manjim dozama i češće. Pretjerano vapnjenje je nepotrebno, biljke neće stići iskoristiti hranjive tvari.

Mljeveni vapnenac - sadrži oko 35% kalcija u obliku kalcijevog karbonata. Radi se o gnojivu sporog djelovanja. Ovim gnojivom vapnimo u proljeće, lakša i humusna tla.

Pečeno vapno - sadrži oko 65% kalcija u obliku kalcijevog oksida. Djeluje brže. Koristi se za vapnenje težih i kiselijih tala. Vapnimo u jesen. Pečeno vapno možemo dodati u kompost. U kompost se dodaje zato što brzo veže vodu i uništava bolestne klice i životinjske štetnike. Mljeveno pečeno vapno moguće je razbacati na gredicu i ukopati.

Ostala vapnena gnojiva nastaju kao otpadni proizvodi (šećerna pjena, destilerijska pjena, žbuka, otpadni gips).

Uzgoj u plodoredima

U prvom plodoredu uzgajamo:

• kupusnjače (glavičasti kupus, kineski kupus, kelj, cvjetaču i brokulu). U prvi plodored spadaju i korabice (kelerabe). Korabice loše podnose gnojidbu svježim stajskim gnojem.
• plodovito povrće (rajčice, patlidžan, paprike, krastavce, dinje i tikvice)
• ostale kulture (rani krumpir, šećerac, poriluk)

Povrće uzgajano u prvom plodoredu možemo obilno gnojiti stajskim gnojem (6-10 kg na m2). Možemo gnojiti i kompostom ili zelenom gnojidbom. Od zelene gnojidbe najprikladnije su djeteline. Djeteline dobro podnose vapnenje. Iznimno su prikladna predkultura za kupusnjače, mahunarke, rani krumpir i celer. U prvom plodoredu možemo također posijati glavičastu salatu i proljetni špinat, kako gredica ne bi bila bez usjeva.

U drugom plodoredu uzgajamo:

• korijenasto povrće (osim celera)
• lukovice (osim poriluka)
• lisnato povrće

Povrće u drugom plodoredu zahtijeva visok sadržaj humusa u tlu.

U trećem plodoredu uzgajamo:

• mahunarke - grašak, grah, bob
• začinsko bilje - mažuran, matičnjak, kopar

Nakon dvogodišnje pauze u ovom plodoredu, zahvaljujući gnojidbi svježim stajskim gnojem, možemo treće godine posaditi u trećem plodoredu - mrkvu, češnjak, luk, salatu i špinat.

Zasebnu skupinu za sjetvu čine: rabarbara, šparoga, hren i ljekovita vegeta. Ovim biljkama odgovara uvijek isto staništ e, potrebna im je redovita prihrana u svim godinama uzgoja.

Svidio vam se ovaj članak? Podijelite ga s prijateljima na Facebooku!

Autor: Hana Michalíková