Gvajava - niskokaloričan plod

Gvajava - niskokaloričko voće

Gvajava (lat. Psidium guajava) - potječe iz porodice mirtovki (lat. Myrtaceae), iz roda Psidium. Radi se o egzotičnoj biljci koja raste u tropskim i suptropskim područjima. Njezina glavna domovina je Južna Amerika (Meksiko), u kojoj je vrlo popularno voće. Iz Južne Amerike uzgoj se proširio u Indiju i Mediteran. Sada se obilno uzgaja u tropskim i suptropskim područjima diljem svijeta.

Plodovi gvajave mogu biti veličine marelice ili veliki poput grejpfruta. Različite sorte imaju različite boje mesnate pulpe od bijele, preko ružičaste, do crvene. Neki plodovi imaju i crvenu površinu. Najrasprostranjenija je ipak gvajava sa zelenom površinom i bijelom pulpom. Pulpa je sočna i ima izražen miris. Površina plodova je glatka do hrapava. Može biti sjajna ili prekrivena izraženim točkicama.

Najbolje uspijeva uzgoj gvajave na nadmorskoj visini oko i do 1500 m.n.v. i tamo gdje noćna temperatura ne pada ispod 10°C. Podnosi i visoke temperature i sušu koja nastupa u Indiji. Osjetljiva je u razdoblju kiša koje mogu pogoršati kvalitetu plodova. Slabo podnosi jake mrazeve koji mogu opaliti cijele biljke.

Gvajava je zimzeleni grm ili nisko stablo. U divljini doseže visinu do 8 m. Kora stabla je tamnocrvena i dobro se ljušti sa debla. Ima tamnozelene čvrste listove koji su eliptični do jajoliki, duljine 5-15 cm. Cvjetovi gvajave su bijeli, s pet latica i brojnim prašnicima. Cvjetovi se obično oprašuju kukcima, njihov okus je vrlo dobar pri proizvodnji meda. Plodovi gvajave imaju okrugao do kruškoliki oblik. Otuda naziv kruškasta gvajava. Kruškom se naziva i u Turskoj i arapskim zemljama. U područjima Kariba poznata je pod nazivom jabuka guava. Plodovi sadrže malu količinu tvrdih sjemenki.

Uzgajamo gvajavu

Gvajavu je moguće jednostavno uzgojiti iz sjemena. Vrlo je prikladna i rodna egzotična biljka pri uzgoju u lončićima i kontejnerima. Isprva sadnica treba vremena i njezin rast je vrlo spor, ubrzo međutim dobiva na ubrzanju u rastu i tijekom nekoliko mjeseci izrasta iz lončića.

SAVJET: Gvajavi odgovaraju teža glinena tla, ali i vrlo lagana pjeskovita tla. U divljini kvalitetne gvajave rastu na obalama riječnih slivova. Neka starija stabla mogu povremeno izdržati i temperature do -4°C, ne smiju joj međutim biti dugoročno izložena.

Za sjetvu gvajave pripremite mini stakleniku ili cvjetnu posudu koju ćete prekriti npr. odrezanom polovicom PET boce. Na dno nasipajte supstrat namijenjen za sjetvu sjemena. Možete koristiti i pijesak ili keramzit, u kojem ćete bolje vidjeti proces klijanja sjemena. Sjeme gvajave prethodno namočite na 24 sata u mlakoj vodi. Zatim osušite i ostavite da odstoji. Suho sjeme utisnite otprilike 1 cm ispod površine pripremljenog supstrata. Sjeme ostavite klijati na sobnoj temperaturi, optimalno između 20-25°C. Ako gvajavu stavljate na klijanje u zimskim mjesecima, postavite mini stakleniku na grijanje ili pokrijte biljku.

Uzgojene sadnice plodonose već drugu godinu nakon sjetve. U to vrijeme mogu biti visoke više od 1 m.

Gvajava dobro prospijeva kao sobna biljka. Također joj dobro odgovara staklenik. Ako je odlučite uzgajati kao vanjsku biljku, potrebno ju je kaljiti. Tako će joj biti bolje u ljetnim mjesecima i ljetnim noćima. U zimskim mjesecima preporučujemo je premjestiti u hladniju prostoriju s temperaturom oko 15°C i ograničiti zalijevanje. Gvajavu presađujte svake godine.

Zalijevanje gvajavi odgovara redovito. U odstojalu vodu možete dodati malo crnog čaja. Biljku redovito prihranjujte, najmanje jednom u 14 dana tekućim gnojivom. Prilikom presađivanja priuštite joj hranjivo tlo. Na pjeskovitu drenažu donjeg sloja u posudi stavite npr. treset.

Bonsai: Biljka gvajava sada postaje vrlo popularna u području oblikovanja bonsai stabala. Posebno u Indiji i istočnoj Aziji. Sitni minijaturizirani listovi su ukrasni, a cijela biljka izgleda vrlo lijepo. Bonsai plodonosi plodovima gvajave veličine 1-1,5 cm.

Gvajava ima tendenciju razvijati se na jednoj glavnoj grani. Rezanjem ili uklanjanjem novih izbojaka postići ćete da se razgrana. Ako su grane još previše tanke, preporučljivo ih je povezati lubovinom.

Gvajava se javlja u nekoliko različitih sorti. Najpoznatija je kruškolika gvajava (lat. Psidium guajava). Među druge vrste spada npr. Chittidar - tipična po vrlo slatkom okusu pulpe i izraženim crvenim točkama na površini plodova. Sorta Hafshi ima vrlo tanku kožicu, a plodovi su srednje veliki. Ova stabla su obično vrlo plodna. Sorta Harijha ima srednje velike plodove žuto-zelene boje i rijetku krošnju. Plodovi sorte Sebia imaju ružičastu boju, a ova sorta dobro podnosi i niže temperature. Postoje i sorte bez koštica (sjemena), sorte izrazito dekorativne i sorte vrlo rodne, kao npr. sorta Allahabad Surkha - gdje stabla plodonose do 120 kg voća.

Kakav je okus Gvajave?

Gvajava ima nježan okus smokava i krušaka. Nekima može podsjećati na kombinaciju jagoda i krušaka. Meso ploda ima želatinoznu strukturu. Nezreli plodovi su svijetlozeleni, zrele plodove prepoznajemo po slamnatožutoj boji. Miris plodova obično je nježniji nego kod limuna. Gvajava sadrži 5 puta više vitamina C nego limuni i naranče. Tipičan kiseli okus voća uzrokovan je sadržajem malog postotka organskih kiselina - limunske i jabučne kiseline, koje pomažu u apsorpciji vitamina C. Sadrži također visok udio kalcija i vitamina A (karotenoidi su dobar antioksidans za ljudsko tijelo). Gvajava sadrži vitamin B, osobito B12 te također vitamin E, fosfor, magnezij i željezo. Od minerala, plodovi imaju najviše kalija. Od mikroelemenata u plodovima su sadržani bakar, cink i mangan. Plodovi Gvajave sadrže velik postotak šećera - oko 15%. Sjemenke Gvajave bogate su vlaknima i omega-3 masnim kiselinama.

Plodovi Gvajave ne sviđaju se samo ljudima, već su važna komponenta prehrane nekih sisavaca i ptica. Oni svojom konzumacijom pomažu u prijenosu sjemena u divljini. Na Havajima se na deblima - drvu - od Gvajave priprema roštiljano meso i riba. Čak se u SAD-u organiziraju natjecanja u roštilju, upravo na drvu od Gvajave. U Meksiku se roštilj priprema i na lišću ovog stabla. Gvajava je slabo otporan plod za transport u Europu. Tko je probao ovo izvrsno voće na egzotičnom odmoru, može pričati. Tko bi rado probao, neka s guštom isproba svoje uzgajivačko umijeće.

Biljka Gvajava koristi se u mnogim različitim šamponima zbog svog mirisa. Lišće i kora koriste se u medicini. Pomiješani sa šećerom koriste se u sladoledima i konzervama. U Latinskoj Americi odmah nakon naranči najpopularnije je i najrasprostranjenije voće. Kao delikates plodovi Gvajave peku se u pepelu. Plodovi Gvajave namijenjeni su brzoj potrošnji, idealno na dan berbe sa stabla. Plodovi se prerađuju u sok od Gvajave, koji se zahvaljujući svojoj prirodnoj aromi dodaje u voćne sokove.

Narezane plodove Gvajave možemo dodati u voćne i povrtne salate. Komade Gvajave ili procijeđene cijele plodove dodajemo u lagane nepečene torte od svježeg sira, gdje dolazi do izražaja njihov osvježavajući slatki okus.

Ne zaboravite podijeliti članak sa svojim prijateljima!

Autor: Hana Michalíková