Hocičke: tradicionalne vrtne biljke za svaki vrt

Zijevalice (lat. Antirrhinum) pripadaju porodici ranjenikovki (lat. Scrophulariaceae). Rod zijevalica broji oko 40 vrsta ovih biljaka. Domovina zijevalica je Sjeverna Amerika. Ovdje ove biljke rastu kao trajnice. U Europu su se proširile u 16. stoljeću. Mnoge vrste zijevalica rastu u Sredozemlju, od obale Turske do Francuske. Na našem području se posebno prilagodila velika zijevalica (lat. Antirrhinum majus) te kultivari i hibridi uzgojeni iz nje. Zijevalice su u svojim vrtovima rado uzgajale već naše bake. Danas se i vi možete razveseliti njihovim zanimljivim cvjetovima.

Kako zijevalice izgledaju?

Na zijevalicama će vas na prvi pogled privući njihovi vrlo zanimljivi cvjetovi koji podsjećaju na životinjske njuške. Možda zato se zijevalice ponekad u narodu nazivaju zečje njuške ili žabice. Cvjetovi su raspoređeni u uspravnom grozdu. Paleta boja cvjetova je vrlo raznolika – radi se prvenstveno o nijansama bijele, žute, narančaste, ljubičaste, ružičaste i crvene boje. Nisu iznimka ni višebojni cvjetovi kultivara zijevalica. Plod zijevalica su čahure koje sadrže sjemenke. Zijevalice narastu do visine od 10 cm pa do 100 cm, ovisno o vrsti. Stabljika je uspravna, listovi rastu nasuprotno, u gornjem dijelu naizmjenično, imaju jajast oblik.

Vrste i kultivari zijevalica

Prema visini stabljike razlikuju se visoke, srednje visoke i niske zijevalice. Posebno za jardinijere uzgojene su viseće zijevalice. Na tržištu postoji mnogo zanimljivih kultivara koji se međusobno razlikuju prvenstveno po boji cvjetova.

• Visoki lavandini rastu do visine od približno 60 do 90 cm. Predstavnici visokih lavandina su primjerice kultivari Brighton Rock, Madame Butterfly ili Supreme Double. Visoke sorte lavandina će se isticati na velikim cvjetnim gredicama u društvu cinija i floksa. Zanimljivo izgledaju i u blizini različitih grmova.

• Srednje visoki lavandini imaju u zrelosti od 30 do 60 cm. Poznati kultivari srednje visokih lavandina su Vanity Fair, Coronette i White Wander. Srednje visoki lavandini ostavljaju očaravajući dojam u gustoj sadnji raznobojno cvjetajućih primjeraka na jednoj gredici.

• Niske (patuljaste) sorte rastu do visine od približno 20 cm. Predstavnik je npr. kultivar Tom Thumb. Provjerena primjena niskih lavandina je sadnja u posude ili uokvirivanje rubova greda – lavandini će vam stvoriti prekrasan rub.

• Viseći lavandini uzgojeni su najkasnije, njihove stabljike nisu uspravne kao kod ostalih vrsta, već rastu visećim načinom. Mogu biti dugi do 40 cm. Krajeve visećih stabljika krase raznobojni cvjetovi. Predstavnik visećih lavandina je primjerice sorta Candelabra. Viseći lavandini su primarno namijenjeni za sadnju u viseće posude, ali mogu svojim visećim načinom rasta ukrasiti i različite zidove.

• Punopupoljčane sorte su vrhunac među lavandinima. Njihovi cvjetovi imaju još zanimljiviji oblik od klasičnih lavandina. Raznobojni grozdi punopupoljčanih lavandina izgledaju na gredicama apsolutno zadivljujuće.

Zagovornici čistog jednobojnog stila mogu odabrati sjemenke lavandina narančasto-ružičastih, koje će narasti do visine od oko 80 cm. Skupinica ovih lavandina istaknuti će se u svakom vrtu. Za ljubitelje veselih boja idealna je mješavina sjemenki lavandina koja sadrži najljepše kombinacije boja. Potrebno je samo odabrati želite li visoke, niske, viseće ili možda punopupoljčane. Sve će vam pružiti radost.

Uzgoj lavandina

Lavandini vole sunčana mjesta. Dobro napreduju u propusnim, glinasto-pjeskovitim tlima s dovoljno kalcija. Umjereno su zahtjevni prema vodi. Biljke uzgojene na gredicama su manje zahtjevne za zalijevanje jer slobodno tlo sporije presušuje od zemlje u posudama. Biljke u posudama potrebno je zalijevati redovito ovisno o vremenskim prilikama.

Lavonjke cvjetaju od lipnja do rujna. Da bi lavonjke dugo i lijepo cvjetale, prihranite ih tijekom sezone tekućim gnojivom namijenjenim za balkanske biljke. Drugi trik za bogat razvoj cvjetova je pravovremeno pinciranje središnjeg izbojka i uklanjanje odcvalih cvjetova. Zahvaljujući pinciranju biljka se lijepo razgranava i stvara više stabljika s grozdastim cvjetovima. Odcvali cvjetovi pak neće nepotrebno iscrpljivati biljku, tako da će moći slobodno nastaviti cvjetati. Nekoliko cvjetova ipak ostavite na biljci kako bi se mogla stvoriti sjemena. Lavonjke su naime posebne po tome što se ne oprašuju, tako da zadržavaju svojstva boja svojih roditelja.

Sjeme lavonjki često se samo rasijava. U proljeće se stoga možete dočekati neočekivane nadilaške mladih biljčica lavonjki. Lavonjke su doduše višegodišnje biljke, ali u našim klimatskim uvjetima potrebno ih je svake godine iznova sijati jer nisu otporne na mraz i ne preživljavaju zimu. Ako se ne želite oslanjati na samozasijavanje, lavonjke sijte u veljači do ožujka u posude za sjetvu ili u rasadnik. Sjeme najbolje klija pri temperaturama u rasponu 18 – 20 °C. Vrijeme klijanja kreće se oko 14 dana. Proklijale biljke su osjetljive na tzv. „polijeganje", stoga ih sijte rijetko i prostore za sjetvu dobro prozračujte.

Supstrat nemojte nepotrebno preplavljati vodom. Kao prevenciju možete supstrat prije sjetve sterilizirati toplinom ili dezinficirati posebnim dezinfekcijskim sredstvom. Na konačno mjesto presađujte odrasle sadnice u drugoj polovici travnja. Blagi mrazevi ne bi trebali ugroziti biljčice, ali ipak je sigurnije ih pokriti npr. netkanim tekstilom.

Zanimljivost za alergičare

Cvjetovi lavonjki skrivaju pelud vrlo duboko u cvijetu, stoga ne nadražuju alergičare i mogu ih slobodno uzgajati u blizini svojih domova.