Bengalski đumbir (lat. Zingiber Rubens) jedna je od sorti ljekovitog đumbira, koji čovječanstvo poznaje već 3000 godina. Sorte dijelimo prema načinu prerade na:
- crni neoljušteni, tzv. Barbadoski đumbir
- bijeli oljušteni, tzv. Bengalski đumbir
Koriste se njegovi mesnati korijeni svježi ili sušeni. Popularan je začin koji u našoj kuhinji dodajemo u jela i napitke te je karakterističan začin jela jugoistočne Azije. Đumbir ima prodoran miris i sastavni je dio mješavine začina curry.
Zemlja podrijetla đumbira je južna Azija, konkretno iz planinskog lanca istočnog Himalaja u Indiji, gdje se u prošlosti koristio u indijskoj gastronomiji i također u narodnom liječništvu. Ljudi su ga poznavali još u antici, kada su ga nazivali Panacea, u prijevodu lijek od svih bolesti. Na sanskrtu đumbir nazivaju višvabhésad - univerzalni lijek.
U srednjem vijeku bio je uspješan lijek za liječenje kuge. U Europu se đumbir proširio zahvaljujući arapskim trgovcima i španjolskim osvajačima. Tijekom srednjeg vijeka bio je važna roba u trgovini začinima između naroda. U Engleskoj se do danas proizvodi upravo od đumbira vrlo poznato i popularno đumbirovo pivo, koje je karakteristično po niskom sadržaju alkohola, tako da ga u Engleskoj piju i djeca. Današnjoj popularizaciji ovog napitka pridonijela je i svjetski poznata spisateljica J.K. Rowling, koja je liku Harryja Pottera dala piti ovo pivo. Đumbirovi kolačići ili keksići opet su tipičan specijalitet Šveđana.
Do danas možemo naći samonikli đumbir u tropskim prašumama Azije. Među najvećim današnjim proizvođačima đumbira su Azija i Indija, ali ga uzgajaju i u Africi, sjevernom dijelu Australije i u karipskom području (npr. na Havajima). Najkvalitetniji đumbir na svijetu dolazi s Jamajke! U našim uvjetima možemo ga uzgajati iz sjemena i kao sobnu biljku u loncu. Bengalski đumbir kao jedna od rijetkih sorti đumbira podnosi hladne zime. Uzgoj đumbira nije zahtjevan.
Uzgoj đumbira
Bengalski đumbir, Zingiber Rubens, je trajnica koja doseže visinu do 1,2-1,5 m. Pripada porodici đumbirovki. Biljka je vrlo ukrasna. Izgleda kao nenametljiva trava, ali je krase vrlo upadljivi cvjetovi. Đumbir ima vitke izdužene tamnozelene listove. Stvara mesnate, kvrgave i rogolikim granato rizome.
Sjemenke đumbira sadimo u obični vrtlarski supstrat koji bi trebao biti blago kiseo (6-6,5 pH) i osiguravamo im dovoljno svjetla. Sjemenke počinju klijati i izbacivati prve izbojke za 2-3 tjedna. Biljka đumbira voli svijetlo mjesto - osigurajmo joj sunčevo zračenje najmanje 5 sati dnevno, u nekim slučajevima polusjenu. Zahtijeva dovoljno i redovito zalijevanje. Ako ju povremeno poprskamo, đumbir će biti samo zadovoljan. Međutim, treba paziti na prekomjerno zalijevanje, inače neće cvjetati.
Tijekom ljeta cvjeta rijetkim žutim cvjetovima obavijenim gustim tvrdim listovima koji se nalaze na vrhu stabljike. Cvjetovi đumbira napadito su slični orhidejama i pojavljuju se postupno iznad površine ili ispod tla otprilike mjesec dana nakon pojave pupova. Tijekom jeseni nadzemni dio biljke vene i moguće je skupljati žetvu; vaditi korijen đumbira.
Učinci đumbira
Svijetlosmeđi korijen đumbira s pravom se smatra učinkovitim svemoćnim lijekom. Blagotvorno djeluje na probavni sustav, poboljšava pokrete želuca, ublažava grčeve u probavnom traktu, potiče proizvodnju žuči i snižava razinu kolesterola u krvi.
Đumbir preventivno djeluje kod gripnih oboljenja, kod crijevnih viroza i sprječava otvrdnjavanje žila. Ima antiseptička svojstva, stoga ima sposobnost eliminirati u ljudskom organizmu mnoge bakterije i viruse.
Pomaže i kod mučnina koje su uzrokovane putovanjem (kinetoza) kao i kod trudnoće. Đumbir ublažava glavobolje, napetost i razna stanja tjeskobe. Općenito đumbir potiče metabolizam i obrambenu sposobnost organizma.
Korijen đumbira sadrži 2% eteričnog ulja, 4% hlapivih aromatičnih ulja, 5% fenolnih derivata i druge tvari. U 100g đumbira nalazi se velika količina kalija, do 400mg.
Kod probavnih tegoba preporučuje se konzumirati 2 žličice svježe naribano đumbira dnevno. Kod kinetose treba pojesti 2g đumbira svaka 4 sata dok tegobe ne prestanu. Kod kroničnih bolesti prije uzimanja većih količina đumbira posavjetujte se s liječnikom. Možete isprobati i sušeni đumbir u šećeru.
Preporučuje se njegova redovita upotreba kod ljudi koji imaju intelektualni rad. Međutim, njegova konzumacija treba biti umjerena, inače ima neželjene učinke u obliku pečenja žgaravice ili mučnine. Ne preporučuje se njegova konzumacija za djecu mlađu od 3 godine.
Svježi ili sušeni đumbir pripada u kuhinju
Svježi đumbir ima oštar i slađi okus s notom limuna. Njegov okus je vrlo karakterističan. Za pripremu jela koristi se pretežno sušeni đumbir, gdje se 1 žličica sušenog đumbira izjednačava s jednom supenom žlicom svježeg đumbira.
Koristi se za začinjavanje slatkih, ali i slanih jela. Dodajemo ga u kompote, kolače, slastice - tipične đumbirove marmelade.
Đumbir može biti dio jela pripremljenih od govedine, janjetine i povrćnih salata. Koristimo ga i za ukiseljavanje krastavaca i ukuhavanje bundeve. Izuzetan miris i okus đumbir daje riži, ketchupu i soja umaku. U mnogim domaćinstvima koristi se narodni kineski recept - đumbir kombiniran s češnjakom. Ova smjesa se koristi za pripremu jela od ribe i morskih plodova, jer neutralizira njihov tipičan miris.
Proizvodi se i kondenzirani đumbir, koji doduše traje duže, ali ne zamjenjuje tipičan miris đumbira i učinak svježeg đumbira. Mladi đumbir, očišćen od gorkih tvari, prokuhan i omotan šećerom, omiljena je engleska poslastica.
Đumbir može i zagrijati
Klasični čaj od đumbira, koji će ojačati i osvježiti naš organizam, pripremamo tako da đumbir naribamo na sitno (1 čajnu žličicu) i prelijemo s 250 ml ključale vode. Smjesu ostavljamo da se kuha 10 minuta. Zatim u smjesu dodamo malo svježe mente ili matičnjaka i nakon dodatnih 10 minuta smjesu procedimo, dodamo žličicu meda i kriške limuna. Čaj od đumbira će svojom začinskim mirisom mirisati cijelom prostorijom.
U zimskom razdoblju ponekad je potrebno zagrijati cijelo tijelo, a za to je prikladan vrući napitak od đumbira. Za njegovu pripremu trebamo svježe naribani korijen đumbira dugačak 2-3 cm, koji ostavljamo da se kuha u 1 l ključale vode oko 15 minuta. Ovako pripremljeni napitak od đumbira začinimo po potrebi limunom i medom. Za naglašavanje i obogaćivanje njegove arome dodajemo u napitak cimet, klinčić, koru naranče i anis.
Zaključak
Pokušajte i vi uzgojiti ovu egzotičnu sortu đumbira u svom domu. Bengalski đumbir, zingiber rubens, porijeklom iz Himalaje, oživjet će vaš dom netradicionalnom atmosferom dalekih zemalja. Biljka đumbira je vrlo dekorativna. Uzgajamo je iz sjemena na sunčanom mjestu i osiguravamo joj dovoljno zalijevanja. Cvjeta atipičnim žutim cvjetovima tijekom ljeta. U jesen nadzemni dio đumbira se osuši i možemo iskopati korijen đumbira. Ima ljekovita svojstva, djeluje antibakterijski, i protiv povraćanja, ublažava glavobolju i smanjuje anksiozna stanja. Omiljen je orijentalni začin i sastavni je dio curry začina.