Voće koje će ukrasiti vaš vrt

Nekada su se u vrtovima uzgajivale samo tradicionalne vrste voća - jabuke, kruške, trešnje, šljive... Danas ljudi rado eksperimentiraju i pokušavaju uzgojiti i biljke koje kod nas ranije nisu bile uobičajene. Zato se sve češće u vrtovima susrećemo s raznovrsnim grmovima ili stablima za koja ranije nismo ni znali. Većina biljaka stječe svoju popularnost zahvaljujući zanimljivom izgledu, a također i zbog svojih ljekovitih svojstava. Mnogi grmovi i stabla, koje moderno društvo tek otkriva, nazivaju se biljkama budućnosti jer sadrže tvari koje mogu liječiti mnoge bolesti. U izvornoj domovini ovih biljaka to se, međutim, već odavno zna... Otkrijte čari i zdravlje sadržane u pasjoj trešnji, kineskoj žutici, mini kiviju i pepinu gold.

Pasja trešnja

Pasja trešnja (lat. Hippophae rhamnoides) je grm iz porodice uljikovih biljaka (lat. Elaeagnaceae). Pasja trešnja potječe s Kavkaza i srednje Azije. U nehospitalnim uvjetima Sibira, pasja trešnja je jedna od rijetkih biljaka koja sadrži veliku količinu vitamina C. Domoroci je zato nazivaju "sibirskim čudom". Pasja trešnja sadrži i mnoge druge vitamine i minerale koji su u plodovima sadržani u uravnoteženom omjeru, što je razlog izvanrednih ljekovitih svojstava. Blagotvorni učinci pasje trešnje nisu se odnosili samo na ljude, čak su i konji koji su se pasli u područjima gdje je rasla pasja trešnja imali znatno sjajniju dlaku od ostalih konja. Odatle potječe i latinski naziv pasje trešnje - Hippophae naime u prijevodu s grčkog znači sjajni konj.

Pasja trešnja je bodljikav, listopadni grm koji može narasti do visine od čak 6 metara. Ukras u vrtu stvarat će ne samo svojim lišćem koje je s obje strane prekriveno srebrnim ljuskicama, već i izraženim narančasto-crvenim plodovima. Da biste dobili plodove, morate uvijek posaditi muške i ženske biljke u omjeru cca 1:6 u korist ženskih biljaka. Pasja trešnja je naime dvodomna biljka.

Uzgoj pasje trešnje

Budući da pasja trešnja potječe iz nehospitalnog Sibira, vrlo je otporna i stoga i nezahtjevna za uzgoj. Najbolje joj odgovara sunčano mjesto u lakšem, pjeskovitom i propusnom tlu bogatom kalcijem. Na vlažnijem mjestu će vam pasja trešnja također rasti, ali u previše mokrom tlu može zimi promrznuti. Pasja trešnja je pogodna za zasađivanje neplodnih i devastiranih tala, možete je upotrijebiti i za učvršćivanje obala. Pasja trešnja nije zahtjevna za zalijevanje, zalijte je samo pri dugotrajnoj suši. Gnojidba također nije nužna jer se o dotok hranjivih tvari brinu kvržične bakterije koje žive u korijenskim kvržicama. Starije grmove treba na proljeće obrezati, možete provesti podmladni rez sve do trogodišnjeg drva. Prvih plodova dobiti ćete za 2 - 4 godine.

Goji bobice

Goji bobice (lat. Lycium) pripada porodici pomoćnica (lat. Solanaceae). Najrasprostranjenija vrsta je kineska goji bobica (lat. Lycium chinense), čiji plodovi su poznati pod nazivima wolfberry, goji ili goji berry. Isti naziv se ustalio i za samu biljku. Kineska goji bobica raste posebno u južnim područjima Kine. Plodovi goji bobice se u Kini koriste već stoljećima kao voće za pomlađivanje. U tradicionalnoj kineskoj medicini goji bobica ima svoje nezamjenjivo mjesto, smatra se nezamjenjivim potpuno univerzalnim dodatkom prehrani. Posebno je značajan sadržaj betakarotena, vitamina C, B1 i B2. Goji bobica jača otpornost i imunitet, pomaže u snižavanju krvnog tlaka, pogodna je pri prekomjernoj konzumaciji alkohola i podupire seksualne funkcije. Goji bobica jača vid, smiruje nadražene oči i poboljšava oštrinu vida.

Uzgoj goji bobice

Goji bobica je višegodišnji grm koji može narasti do visine od 3 metra. Goji bobica nije zahtjevna prema tlu i uvjetima uzgoja, izraste gotovo bilo gdje. Najpogodniji je uzgoj goji bobice na sunčanom položaju i u lakšim tlima. Zalijevajte je pri dugotrajnoj suši, inače je dovoljna oborinska voda. Gnojidba nije nužna. Ako želite goji bobicu održati malom, morate je redovito rezati i oblikovati. Goji bobice cvjetaju od lipnja do listopada. Iz cvjetova se kasnije razvijaju narančasto-crveni plodovi. Biljka rađa plodovima otprilike 2-3 godine nakon sadnje. Goji bobica je samooplodna i u našim uvjetima potpuno otporna na mraz.

Mini kivi

Mini kivi (lat. Actinidia) pripada porodici aktinidijevki (lat. Actinidiaceae). Radi se zapravo o sitnoplonoj sorti kivija. Postoji oko 40 vrsta mini kivija. Najčešće uzgajani je hibrid nazvan Actinidia Issai nastao vjerojatno križanjem Actinidia arguta i Actinidia rufa. Ovu vrstu možete uzgajati i u posudi kao balkonski kivi. Još jedna nesumnjiva prednost ovog kultivara je njegova samooplodjivost. Za dobivanje plodova dakle ne trebate muške i ženske biljke, kao što je uobičajeno kod drugih sorti kivija i mini kivija. Biljka mini kivija je osim što rađa ukusnim plodovima također vrlo lijepa, ima tamnozelene listove i mirisne cvjetove koji cvjetaju u lipnju. Plodovi mini kivija imaju isti okus i oblik kao obični kivi, samo su manji (otprilike kao veći ogrozd). Mini kivi sazrijevaju postupno, najukusniji su u razdoblju kada počnu lagano mekšati.

Uzgoj mini kivija

Mini kivi mogu se uzgajati bez većih poteškoća, dobro podnose mrazeve. Ako biljku prije dolaska zime lagano pokrijete, ne morate se bojati zime. Mini kivi sadite na sunčano mjesto u blago kiselo, rahlo tlo. Tlo ne bi smjelo biti pregnojeno, jer bi tada biljka doduše bujna rasla, ali ne bi htjela cvjetati. Nakon cvatnje možete početi prihranjivati npr. Kristalonom Start, stvaranje plodova možete podržati Kristalonom Plod. Alternativa je sadnja u veliku posudu. Bez obzira gdje biljku posadite, ne zaboravite joj dati potporu. Mini kivi Issai doduše raste polako, ali ipak je dobro svake godine u proljeće provesti prorjeđivanje. Grmovi ne bi smjeli biti pregusti, nakon berbe uklonite oplodjele izbojke. Mini kivi cvjetaju i plodoše na novim izbojcima koji izrastaju iz starijeg drva.

Pepino gold

Pepino gold (lat. Solanum muricatum) pripada kao i kustovnica porodici pomoćnica (lat. Solanaceae). Pepino gold potječe iz Perua i Kolumbije. Velike se popularnosti raduje na Novom Zelandu. U Hrvatskoj doduše nisu uvjeti za uzgoj pepina sasvim optimalni, ali ipak možete uzgojiti vlastiti pepin. Pepin je trajna biljka, kod nas se međutim često uzgaja samo kao jednogodišnja (uzgajivači nemaju prostore za prezimljavanje). Pepin dorasta do visine cca 30 - 50 cm. Cvjetovi su vrlo slični cvjetovima krumpira, plodovi su jajolikog oblika. Zreli plodovi su žuti s izraženim tamnozelenim do smeđeljubičastim prugama. Biljke s plodovima unose u svaki vrt dio egzotike.

Uzgoj pepina gold

Pepin je naviknut na topliju klimu, stoga pri njegovom uzgoju morate pridržavati osnovnih pravila. Sjeme morate sijati vrlo rano, najbolje već početkom siječnja, jer je vegetacijski period pepina gold vrlo dug. Kod kasnije posijanih biljaka plodovi možda ne bi više sazreli prije dolaska mrazića. Pepino gold ima slične temperaturne zahtjeve kao rajčice. U našim uvjetima većinom se uzgajaju u posudama i loncima, kako ne bi previše rasle i rano cvjetale. Za jednu biljku dovoljna je posuda veličine cca 40 cm. Prikladna zemlja je univerzalni vrtlarski supstrat. Sredinom travnja biljci zauštinite vrh kako bi se razgranala. Pepin nije otporan na mraz, stoga ga na vanjsko mjesto prenesite tek kada ne prijeti prizemni mrazić. Ne pogoduju mu ni temperature ispod 6 °C, pri njima prestaje rasti. Tijekom sezone biljke redovito gnojite. Ako ćete pepin prezimiti, u jesen počnite ograničavati gnojenje i zalijevanje te nakon sazrijevanja plodova ga premjestite u hladniju, svijetlu i prozračnu prostoriju s minimalnom temperaturom 3 °C. Korjenski bal nikada ne smije potpuno presahnuti, stoga pepin i zimi ponekad zalijte.