Jela u vrtu ne smije nedostajati

Jela (lat. Abies) su četinjače koje pripadaju porodici borovki (lat. Pinaceae). Naziv potječe od latinskog abies što se prevodi kao bjelina ili od praindoeuropskog abiétis što znači jelin. Većina vrsta jela je porijeklom iz umjerenog pojasa sjeverne hemisfere. Jele su moćna stabla s ravnim deblima i granama u preslenu. Krošnje ovih stabala su u mladosti stožastog oblika, kasnije postaju valjkaste. U mladosti rastu sporije nego u starijoj dobi. Iglice su uglavnom dvoredne, češljasto raspoređene i na vrhu urezane. Na poleđini svake iglice su dva bjelkasta pruga.

Češeri, za razliku od mnogih drugih četinjača ne vise, već su uspravni. Raspadaju se još na stablu, zato na zemlji nećete naći jelove češere. Jelovo drvo spada među meka drva. Rod obuhvaća oko 40 - 55 vrsta jela koje su grupirane u nekoliko sekcija. Jele koje pripadaju sekciji Balsamea su predstavnici nordijskih šuma i visokih planina južno od njih. U ovu sekciju spada primjerice korejska jela (lat. Abies koreana). Sekcija Grandis obuhvaća predstavnike koji rastu u Sjevernoj Americi, Meksiku i Gvatemali. Ovdje uglavnom nastanjuju nizine i srednje nadmorske visine. Predstavnik je primjerice srebrna jela (lat. Abies concolor). Predstavnici sekcije Abies su nam najbliži, rastu u srednjoj, južnoj i istočnoj Europi te u Maloj Aziji. Najpoznatija među njima je obična jela (lat. Abies alba). Jele svrstane u sekciju Moni nastanjuju nizine do srednjih nadmorskih visina u srednjoj i istočnoj Aziji te u Himalaji. Iz južne Španjolske i sjeverozapadne Afrike potječu predstavnici sekcije Piceaster. Na dovoljnu količinu oborina su navikli predstavnici sekcije Amabilis koji rastu u planinama na obali Pacifika u Sjevernoj Americi i u Japanu. Kineske Himalaje nastanjuju jele koje pripadaju sekciji Pseudopicea. Ostale sekcije su još Oiamel, Nobilis i Bracteata.

Najčešće uzgajane vrste jele

• Obična jela (lat. Abies alba) je vrsta jele koja je na našem području autohtona. Naići ćete na nju u nižim planinskim područjima, no njezina zastupljenost u šumskom pokrovu neprestano opada. Poznati je rezervat s obilnim pojavljivanjem obične jele prašuma Mionší u Moravskoslezskim Beskidima. Obična jela ima znatne zahtjeve za vlagom, za dobar rast zahtijeva visoku vlažnost zraka. Nasuprot tome, nije zahtjevna za svjetlo, vrlo je tolerantna na zasjenčenje. Raste uglavnom u dubljim, srednje hranjivim tlima, podnosi i rašelinska pa čak i kamenita tla, u nekim područjima raste i na krečnjacima. Obična jela izrasta do visine 30 - 60 m, a promjer debla može biti 1 - 2 m. Moćna stabla imaju stožastu do valjkastu vrlo pravilno izgrađenu krošnju. U visokoj dobi bočne grane prerastaju terminalnu izdanku (vrh). Drvo obične jele je žućkaste boje, bez smolnih kanala. Iglice obične jele su dvoredasto raspoređene, široke, plosnate, na licu sjajno zelene na naličju s dvije svijetle pruge. Pupovi su jajasti, smeđe boje, ne sadrže smolu. Muški češeri su zelenožute boje, pojavljuju se najčešće na rubovima srednjeg do donjeg dijela krošnje, obično su cca 2 cm dugi i 0,6 cm široki. Ženski češeri su zelenožuti do crveni, izrastaju na krajevima lanjskih izdanaka na vrhu krošnje. Njihova veličina kreće se od 2,5 - 4,5 cm. Šišarke rastu uspravno i još na stablu se raspadnu. Mlade šišarke su zelenkaste do plavkaste, nakon sazrijevanja njihova boja se mijenja u smeđu. Obična jela se u dobrim uvjetima može dočekati 300 - 600 godina. Ne smije međutim rasti u emisijama previše onečišćenim, hladnim područjima, tamo neće dočekati tako visoku dob.

• Koloradska jela (lat. Abies concolor) raste u planinama zapadnog i jugozapadnog dijela SAD-a i sjeverozapadnog Meksika. Ta se područja odlikuju dugom zimom i oborinama osobito u vegetacijskom razdoblju. Pri uzgoju će joj uspijevati u srednje dubokim, vlažnim, bogatim, ali i dovoljno prozračnim pjeskovitim do pjeskovito-ilovastim tlima. U ekstremnim uvjetima međutim preživljava i u vrlo suhim tlima ili na golim stijenama. Bez problema se može dočekati i više od 300 godina. Koloradska jela izrasta do visine cca 25 - 60 m. Krošnja je stožasta, u zrelosti se mijenja u kupulastu. Zimski pupovi su ovalni do okrugli, žućkaste do svijetlo smeđe boje, sadrže veliku količinu smole. Iglice su srpasto savijene s modrozelenim odsjajem. Pruge na donjoj strani iglica su neizražene. Šišarke su valjkastog do eliptičnog oblika, duge 7 - 12 cm. Njihova je boja zelenkasta ili ljubičasta. Koloradska jela je najmanje zahtjevna, vrlo otporna i prilagodljiva vrsta. Njezina velika prednost je što u prvim godinama vrlo sporo raste, tako da s cca 20 godina dostiže visinu oko 7 m.

• Korejska jela (lat. Abies koreana) potječe s južnog dijela Korejskog poluotoka. Ovdje raste u planinskim područjima s hladnom i vlažnom klimom. U ljetnom razdoblju tamo su vrlo intenzivne oborine, a za zimsko razdoblje karakterističan je vrlo jak vjetar i niske temperature. U domovini korejska jela raste u plitkim tlima siromašnim humusom. Ova vrsta jele je manjeg rasta, u domovini doseže samo 10 - 18 m, a kod uzgoja na našem području još manje. Deblo je u prosjeku promjera 20 - 30 cm. Krošnja korejske jele je široko stožastog oblika, gusto razgranata, stariji primjerci imaju tup vrh. Iglice su široke, prema vrhu se šire, na krajevima su većinom urezane. Lice je sjajno, zelene boje s izraženom brazdom. Na naličju se nalaze vrlo nenametljive kredasto bijele pruge koje ponekad splijevaju u cjelovitu bijelu površinu. Najupečatljiviji dio ove jele su njezini češeri koji nakon sazrijevanja imaju ljubičastu boju. Češeri su kratko peteljkasti, valjkasti, dugi oko 4 - 7 cm. Korejska jela je vrlo tražena vrsta, posebno zbog svojih ukrasnih češera koji se često stvaraju već na primjercima visokim 1 m. Prednost je i mali rast, pravilno grananje i svake godine obilna berba češera.

Uzgoj jele iz sjemena

Sjeme jele ne zahtijeva složenu stratifikaciju prije sjetve kao mnoge druge četinjače. Sjetva se najbolje provodi u svibnju. Sjeme se skladišti na suhom mjestu i prije sjetve je preporučljivo potopiti ga na 24 - 48 sati u čistu vodu, treset ili stimulacijski rastvor. Sjeme se može ostaviti da nabubri i prethodno proklija u sloju mokrog pijeska. Prije sjetve ostavite sjeme da površinski osuši (tako da se ne lijepi). Sjeme sadite ili u posebne posude ili u pojedinačne posude (ovisno o količini sjemena), na dno uvijek stavite dobru drenažu. Posudu napunite supstratom dobivenim miješanjem treseta ili četinjačne prostirke, oštrog pijeska i dobro zrelog komposta u omjeru cca 2:1:1. Sadnice četinjača često napadaju plijesni, stoga je preporučljivo supstrat prije sjetve sterilizirati (npr. prekapavanjem ili pečenjem). Sjeme sijte rijetko, rasporedite ga po supstratu i pokrijte slojem pijeska debljine cca dva do tri puta veličine sjemena. Sitno sjeme pokrijte samo vrlo tankim slojem pijeska. Sjetvu pritisnite daščicom i održavajte stalno blago vlažnom i zasjenjenom. Sjetvu dobro prozračujte kako biste spriječili nastanak plijesni. Za uspješno klijanje temperatura bi se trebala kretati u rasponu od 10 - 30 °C. Nikli sjemenaci osjetljivi su na napad plijesni, stoga je potrebno sjetvu stalno održavati čistom, uklanjati eventualne korove, prozračivati i održavati optimalnu temperaturu 20 - 30 °C. Mlade biljke zahtijevaju nižu vlažnost zraka i supstrata, stoga ih ne zalijevajte pretjerano. Pretjerano zasjenjivanje može uzrokovati izdužavanje sjemenaca prema svjetlu. Cca nakon 14 dana od nicanja sjemenaca možete ih početi prihranjivati slabim rastvorima dušika. Krajem lipnja počnite biljke polako naviknuti na uobičajene uvjete (kaljenje) i cca u kolovozu ih možete premjestiti u vanjsko okruženje. S prenosom u vanjsko okruženje mijenja se i sastav gnojiva - dušično zamijenite gnojivom s fosforom i kalijem kako biste potaknuli odrvenjenost i sazrijevanje sjemenaca - tako ćete ih pripremiti za prezimljavanje. Prvu zimu preporučljivo je ostaviti sjemence još u originalnim posudama. Sjemence prezimljavajte u lehu ili u stakleniku koji u slučaju jakih mrazeva bez snijega radije pokrijte. Odmah nakon prestanka mraza provjerite sjemence nisu li ih jaki mrazevi izvukli iz zemlje. I zimi ne zaboravite na povremeno zalijevanje!!! U proljeće provedite tzv. školovanje (priprema biljke prije sadnje na konačno mjesto). Mlade biljke presadite u veću posudu ako je originalna već mala, redovito ih zalijevajte, prihranjujte i kaljite. Biljke u rasadniku ostaju različito dugo, uvijek ovisi o konkretnoj vrsti četinjače i sposobnosti svakog pojedinca. Na mjesto ih posadite tek kada imaju dovoljno razvijen korijenovi sustav i dosežu odgovarajuće dimenzije. Sadnju je najbolje provoditi prije nego sjemenci počnu pupati, tako će se bolje primiti i stignu do zime dobro ukorijeniti.

Kamo posaditi pripremljenu sadnicu jele?

Mlade jele uglavnom dobro podnose zasjenu, no u zreloj dobi zahtijevaju sunčano staništa, zato to uzmite u obzir već pri odabiru prikladnog mjesta. Prilikom sadnje nastojte što manje oštetiti korjensku grudu. Nakon sadnje mlade biljke dobro zalijte i zaštitite ih od jakog sunčevog udara. Jele uglavnom trebaju hranjivo tlo, dovoljno propusno i umjereno vlažno. Ne podnose visoku razinu podzemne vode niti im se osobito dobro uspijeva u previše laganim i suhim tlima. Nužan preduvjet za uspješan rast je trajno viša vlažnost zraka. Jele sadite na zaštićenu stranu, na vjetrovitom staništu joj neće biti osobito ugodno. Jele su otporne na mraz. Kod nedovoljnog snježnog pokrivača zalijte ih i zimi, mladim biljkama neće naškoditi ni lagano zimsko pokrivanje (uvijek moraju imati dovoljno zraka kako ne bi nastajale plijesni). Jele su osjetljive na čistoću zraka, bolje im uspijeva na mjestima bez povećane količine štetnih ispuha (na selu, u blizini šuma ili uz vodotoke). Crnogoricu možete podržati u rastu prihranjivanjem posebnim gnojivom namijenjenim upravo za njih. Gnojidbu provodite također ovisno o tome koliko brz rast zahtijevate. Nikada ne pokušavajte održavati jelu malom rezanjem, dovelo bi to do nepovratnog oštećenja krošnje. Jela tada više ne bi imala svoj karakterističan kompaktan oblik, zahvaljujući kojem je ukras svake okućnice. Jele ne vole presađivanje, stoga uvijek dobro razmislite kamo ćete je posaditi.

Napunite energiju iz jele

Jele zrače veliku količinu energije koju iz nje možete napuniti. Jele se smatraju simbolom snage, pomažu savladavati stres i uzrujanost, u njezinoj prisutnosti odmorite se od svakodnevne vreve i možete pronaći rješenje nekog problema. Jela u okućnici pomoći će vam također otjerati pesimizam.