Aromatični eukaliptus iz sjemena

Eukaliptus, poznat i pod nazivom blagovičnik (lat. Eucalyptus globulus), pripada obitelji mirtovki (lat. Myrtaceae). Domovina ovih stabala je Australija, Malezija, Indonezija i Nova Gvineja. Međutim, uspjelo se aklimatizirati i u mnogim je zemljama uobičajeno uzgajano. U vrijeme krede i u tercijaru nalazilo se i na našem području. O tome svjedoče otisci listova i plodova u naslagama iz tog razdoblja. Danas se kod nas odrasla stabla mogu vidjeti samo u botaničkim vrtovima. Rod eukaliptus broji više od 700 vrsta. Svi predstavnici odlikuju se vrlo brzim rastom, koji u prirodi može biti i nekoliko metara godišnje. Najviši primjerci mogu narasti do visine od čak 100 metara. U skupinu najviših eukaliptusa spadaju Eucalyptus obliqua, Eucalyptus delegatensis, Eucalyptus diversicolor, Eucalyptus nitens, Eucalyptus globulus i Eucalyptus viminalis. Nekoliko eukaliptusa čak spada među najviša stabla svijeta. Brzog rasta i time i velike potrošnje vode koristi se u domovini za isušivanje močvara i bara, čime se sprječava razmnožavanje komaraca i posljedični prijenos malarije. Pogotovo u vrijeme poplava ovo svojstvo eukaliptusa je vrlo dobrodošlo.

Eukaliptusi su uglavnom moćna stabla s glatkim deblom, čija se kora povremeno ljušti. Izgled kore mijenja se s dobi biljke. Postupno se mijenja duljina vlakana kore, stupanj naboranosti, debljina, tvrdoća i boja. Svi zreli eukaliptusi svake godine dodaju novi sloj kore. Površina kore može biti mat, sjajna ili satenska, bijele, krem, sive, zelene ili bakrene boje. Pozornost zaslužuju i listovi eukaliptusa, jer su dvobrazni. Na mladim izdancima rastu svijetlozeleni, prisjeli, nasuprotni listovi, dok su listovi starijih izdanaka naizmjenični, peteljkasti, srpasto savijeni, dugi do 30 cm. Njihove plojke su okomito nagnute tako da hvataju što manje sunčevih zraka. Eukaliptusove sastojine, koje se u Australiji nazivaju mallee scrub (scrub = šikara), stoga su vrlo svijetle, s malo sjene. Biljka se tako štiti od prekomjernog isparavanja vode. Cvjetovi rastu u pazušcima listova, čašični i vjenčani listići sraštavaju se u kapicu koja pri cvjetanju otpada i na biljci ostaju samo prašnici, kojih ima znatan broj. Upravo je cvijet postao inspiracija za grčki naziv iz kojeg je izvedeno ime eukaliptus. Naziv je sastavljen od riječi "eu" i "kalyptos", što se prevodi kao dobro pokriven. Dobro pokriveni su u ovom slučaju prašnici cvjetova. Plod su odrvenjele čahure konusnog oblika. Svaka od njih sadrži mnogo sjemenki.

Eucalyptus je jedan od tri slična roda koji se obično svrstavaju u eukaliptuse. Preostala dva su Corymbia i Angophora. Mnogi eukaliptusi se označavaju kao gumena stabla, jer nakon oštećenja kore iz rane istječe velika količina smole. Eucalyptus je poznat i pod sinonimima blahovičník, aromadendron, eucalypton, eudesmia i symphyomyrtus.

U kućnim uvjetima najčešće se uzgajaju tri vrste eukaliptusa koje ne dosežu prevelike dimenzije (uz redovito pinciranje). Te vrste su Eucalyptus gunnii, Eucalyptus citriodora i Eucalyptus globulus.

Eucalyptus globulus poznat je i pod nazivom kuglasti eukaliptus. Ova vrsta eukaliptusa spada među najpoznatije. Njegovi kultivari, nezahtjevni za uzgoj, uzgajaju se zbog aromatičnih eteričnih ulja. Listovi su veći, okrugli, voštani i miriše tipičnim mirisom eukaliptusa. Eucalyptus gunnii potječe iz Tasmanije. Manjeg je do srednjeg rasta, listovi su uži i ovalni. Eucalyptus gunnii cvjeta usred ljeta. Ovaj eukaliptus je u usporedbi s ostalima prilično otporan na hladnoću - izdržava i temperature do -13 °C, kratkoročno čak do -20 °C. Trenutno se uzgaja više u dekorativne svrhe i za osvježavanje zraka u interijeru. Eucalyptus gunnii može se uzgajati i u pješčanim područjima s relativno vlažnim tlom. Posljednja često uzgajana vrsta je Eucalyptus citriodora, alternativno označavan kao limunski eukaliptus. Ova vrsta sadrži veliku količinu eukaliptusovih eteričnih ulja (citral i citronelol), koja se oslobađaju i pri laganom dodiru ili povjetarcu. Okolinom biljke tada se širi intenzivan limunski miris. Limunski eukaliptus posebno je pogodan za stanove, gdje odrasle biljke stvaraju mikroklimatu koja pomaže vlažiti zrak i djeluje antiseptički. Limunski eukaliptus pomaže astmatičarima u poboljšanju njihovog zdravstvenog stanja. Sjemenke lako klijaju, a njega biljke inače nije posebno složena. U optimalnim uvjetima stablo bi moglo narasti do visine od cca 50 metara, što se s velikom vjerojatnošću neće dogoditi ako mlade izbojke redovito pincirati. Velika prednost ovog eukaliptusa je to što njegov limunski miris izrazito odbija kukce.

Savjet: Eukaliptusovo ulje pogodno je za inhalaciju, kupku ili masažu.

Uzgoj eukaliptusa

Eukaliptus se u našim uvjetima uzgaja isključivo u zatvorenom prostoru. Neke vrste su otporne na mraz, ali najvjerojatnije ne bi preživjele dugotrajnu zimu. Tijekom ljetnog razdoblja biljku je međutim moguće bez problema premjestiti na otvoreno. Zimi, kada nedostaje svjetla, prikladnije je biljku smjestiti u hladniju prostoriju kako se ne bi previše razvukla. Dolazi do usporavanja rasta te samim time i manje potrošnje vode, stoga biljku zimi zalijevajte vrlo oprezno, tek kada na biljci postane vidljivo blago venuće gornjih listova. Tijekom ljetnog razdoblja biljkama odgovara svijetlo mjesto. Na takvom mjestu međutim treba računati s većom potrošnjom vode. Mlade biljke nemojte izlagati izravnom suncu, moglo bi ih oštetiti. Biljke je potrebno redovito pincirati, čime se sprječava prekomjeran rast i biljka se više razgranava. Prilikom presađivanja eukaliptusa ne smijete oštetiti korijenje, biljka je na to vrlo osjetljiva. S obzirom na visok sadržaj eteričnih ulja, eukaliptus obično nije napadnut štetočinama - više ih odbija. Supstrat za uzgoj treba biti propusan, glineno-pješčan, koji možete pripremiti miješanjem obične zemlje, pijeska i treseta. Nove biljke možete dobiti pomoću sjemena ili reznicama, što je međutim vrlo komplicirano. Sjemenke sijte najbolje od proljeća do jeseni na udaljenosti od cca 5 cm. Iz sjemena će niknuti mlade biljčice nakon otprilike tjedan dana do mjesec dana, ovisno o kvaliteti tla i temperaturi. Sjemenke su vrlo sitne, stoga ih sijte na površinu supstrata i lagano pritisnite. Nakon nicanja redovito zalijevajte supstrat, biljčice zahtijevaju toplu i vlažnu klimu. Najbolje klijanje postiže se pri temperaturama iznad 20 °C. Mlade biljčice presađujte tek kada dosegnu visinu od cca 15 cm. U sljedećim godinama presađujte mlade biljke uvijek u proljeće, starije je dovoljno presaditi jednom u 2 - 3 godine. Prilikom premještanja biljke između ljetnog i zimskog mjesta često se događa da biljka unatoč poštivanju uzgojnih postupaka počne sušiti i gubi lišće. To međutim obično ne smeta. U proljeće zasuhe grane poodrežite, uskoro će početi rasti nove. Krajem lipnja biljka bi već trebala zahvaljujući svom brzom rastu ponovno imati reprezentativan izgled.

Upotreba eukaliptusa

Pozitivne učinke eukaliptus ima zahvaljujući sadržaju eteričnih ulja posebno na dišni sustav. U obliku biljnog pripravka koristi se za liječenje upale bronha, sinusa, kašlja ili prehlade. Odgovara astmatičarima. Sadrži i veliku količinu cineola, koji se u medicini i kozmetici koristi kao dezinfekcijsko sredstvo. Eukaliptus se dodaje u masti protiv reumatskih bolova ili se njegovo lišće namače 2 - 3 mjeseca u alkohol, a nastala tekućina se zatim nanosi na reumatska mjesta. Ubrzo nakon primjene dolazi do ublažavanja mišićnih i reumatskih bolova. Eukaliptus ima antiseptičke učinke, potiče cirkulaciju kože, djeluje protiv glavobolje i podupire procese zacjeljivanja. Eukaliptusovo ulje koristi se i u proizvodnji parfema i raznih eteričnih ulja. Za mirisanje vašeg doma i za osvježenje možete kupiti čajne svijeće s mirisom eukaliptusa. Ormari mogu dobiti ugodno aroma zahvaljujući postavljanju osušenih suvišnih izdanaka. Inhalacija para iz eukaliptusovog ulja blagotvorno djeluje i na psihiku, može pomoći potisnuti napade tjeskobe, panični strah i djeluje antidepresivno. Opušta ne samo psihičke blokade, nego otklanja i fizičku iscrpljenost. Eukaliptusovo ulje izvrsno je i za masažu blokirane vratne kralježnice. Izaziva ugodne osjećaje. Krema od eukaliptusa pomaže opustiti napregnute listove. Veterinari koriste eukaliptusovo ulje kao lijek za konje kada dobiju gripu, a psima ga propisuju kao dezinfekciju protiv štenećaka.

Eukaliptusovo ulje ne smije se koristiti unutarnje (niste koale), jer može prouzročiti trovanje koje se očituje povraćanjem, vrtoglavicom, bolovima u želucu, mišićnim bolovima i suženim zjenicama. Pri vanjskoj primjeni nisu dokazani neželjeni učinci eukaliptusa, ipak se ne bi trebao koristiti tijekom trudnoće i dojenja.

Što možda niste znali o eukaliptusu...

• Njegovo lišće je vrlo omiljena poslastica za koale i vombate.
• U Australiji eukaliptusi čine čak 95% lokalnih šuma.
• Njegovo drvo nije previše kvalitetno, koristi se za proizvodnju papira.
• U domovini je značajan za proizvodnju meda.
• To su uvijek zelena stabla.
• Eukaliptusi imaju u Australiji tako snažnu koru da mogu izdržati čak i vatru.
• Eucalyptus pauciflora, sposoban je preživjeti mraz do - 20 °C.
• Eukaliptusovo drvo koristi se za proizvodnju digeridooa, što je tradicionalni australski puhački instrument.
• Eukaliptusi mogu biti korišteni za proizvodnju boja, prvenstveno za svilu i vunu.