Uzgoj biljke Myrrhis odorata – humusni propusni supstrat, ponajprije polusjena, obilno zalijevanje i vlaga

Ukratko: Myrrhis odorata trajnica je iz porodice štitarki, visoka 60–120 cm, s upadljivim mirisom anisa nakon trljanja. Uzgaja se na polusjenovitom mjestu u humusnom, vlažnijem tlu, razmnožava se sjetvom i diobom podanka, a na pogodnom mjestu se rado širi samosjetvom. Koristi se u kuhinji, jestivi su listovi, korijen i nezrele sjemenke.

Latinski nazivMyrrhis odorata, štitarke
Visina60–120 cm
Staništepolusjena, slabo zasjenjeni položaji
Tlohumusno, vlažnije, propusno
Razmnožavanjesjetvom ili diobom podanka u proljeće ili jesen
Cvatnjasvibanj–srpanj, bijeli štitovi

Myrrhis odorata spada među manje poznate, ali vrlo zahvalne začinske biljke za polusjenovite kutke vrta. Lako se prepoznaje po upadljivom mirisu anisa koji se širi nakon trljanja listova ili plodova.

Mnogim vrtlarima to je otkriće tek u trenutku kad naiđu na biljku kod susjeda ili u botaničkom vrtu pa uvide da ova nenametljiva, stasita biljka s paprati sličnim razrezanim listovima cijelu gredicu ispuni svježim mirisom anisa. Upravo veliko zanimanje za sam naziv biljke u internetskim tražilicama pokazuje da ljudi na biljku češće slučajno naiđu pa onda traže što to zapravo jest, nego da je od početka ciljano traže po imenu.

Što je Myrrhis odorata

To je snažna trajnica s višeglavim podankom i uspravnom, oblom, fino ižlijebljenom i šupljom stabljikom visokom 60 do 120 cm, šupljina stabljike ispunjena je bijelom aromatičnom srži. Listovi su dugih peteljki, trokutasti, tri do četiri puta perasto razdijeljeni i jarkozeleni, a u jesen poprime blago ljubičastu boju. Sitni bjelkasti cvjetovi poredani su u štitove i cvatu od svibnja do srpnja. Zreli plodovi su upadljivo veliki, tamnosmeđi, oštro rebrasti dvoplodići dugi 2 do 2,5 cm.

Kod nas se ta biljka danas prirodno pojavljuje u pograničnim planinama, primjerice u Krkonošima, Krušnim gorama i Orlickim gorama, na livadama, rubovima grmlja i ponajprije u planinskim poplavnim dolinama. Ta je pojava ipak sekundarna, biljka se k nama proširila iz uzgoja, koji ima tradiciju još od srednjeg vijeka, kada se uzgajala kao ukrasna i uporabna biljka.

Vrijeme sadnje i uzgoj

Biljku je moguće razmnožavati sjetvom i diobom starijeg busena u proljeće ili jesen. U pogodnom, hranjivom tlu lako i rado raste iz sjemena. Na dobrom mjestu se uz to rado širi i samosjetvom, uostalom upravo se tako s vremenom iz povijesnog uzgoja proširila u slobodnu prirodu u planinskim područjima. Računajte stoga s tim da će se bez redovitog uklanjanja precvjetalih stabljika pojavljivati i na mjestima na koja je niste izvorno sijali.

Ako biljku razmnožavate izravno sjemenkama prikupljenima u vrtu, računajte s tim da svježe ubrane sjemenke klijaju pouzdanije od onih nakon duljeg skladištenja, kod ove biljke se, slično kao kod niza drugih štitarki, klijavost s vremenom brzo smanjuje. Biljka stvara snažan, višeglavi podanak iz kojeg se diobom može dobiti više zasebnih komada odjednom. Pri diobi pazite da svaki komad ima dovoljno vlastitog korijenja i barem jedan vegetacijski vrh, inače se nakon presađivanja teže oporavlja. Novoposađene komade prvu sezonu redovito zalijevajte dok se na novom mjestu dovoljno ne prime.

Stanište i tlo

Biljci odgovara slabo zasjenjeno, polusjenovito stanište i humusno, vlažnije tlo. Na izravnom suncu i u suši ne uspijeva tako dobro kao u hladnijem, vlažnijem kutku vrta, sličnom uvjetima planinskih poplavnih dolina iz kojih potječe.

Zbog snažnog rasta i izrazitog lista nalik paprati ova se biljka uklapa i kao soliter na rub sjenovitijeg travnjaka ili među drveće i grmlje, gdje ispunjava prostor koji bi inače ostao prazan ili zakorovljen. U kombinaciji s drugim trajnicama koje vole sjenu stvara prirodno djelujuću, bogato strukturiranu gredicu.

Uporaba: od kuhinje do akvavita

Biljka se tradicionalno uzgaja još od srednjeg vijeka kao ukrasna i uporabna biljka, a svi njezini dijelovi nalaze primjenu u kuhinji u drugoj fazi zrelosti. Nezreli, još zeleni plodovi beru se i mogu se sušiti ili zavariti, zreli, posmeđeli beru se tek nakon dozrijevanja. Imaju izražen okus anisa i tradicionalno su se koristili i kao prirodno sladilo jer su ugodno slatki bez sadržaja šećera. Listovi se dodaju svježi u jela, daju im slatkast okus anisa, slično kao korijen koji se može pripremati poput peršina ili pastrnjaka. Sjemenke se mogu žvakati i sirove. Miris anisa ove biljke tradicionalno se koristi i za aromatiziranje alkoholnih pića poput akvavita, slično kao komorač, kim ili pravi anis.

Dio biljkeBerbaUporaba
Listovisvježi, tijekom sezonezačinjavanje jela, slatkasti okus anisa
Nezreli plodovizeleni, prije dozrijevanjasušenje, zavarivanje
Zreli plodovinakon posmeđivanjažvakanje sirovih, začin, aromatiziranje alkoholnih pića
Korijenu jesenkuhan poput peršina ili pastrnjaka

Sigurnost

Biljka pripada porodici štitarki, u koju nažalost spadaju i neke jako otrovne biljke, primjerice kukuta (Conium maculatum) ili Cicuta virosa. Ako biste biljku htjeli brati u slobodnoj prirodi umjesto uzgajati u vrtu, budite potpuno sigurni u ispravnu identifikaciju, zamjena s otrovnim srodnikom iz iste porodice može imati ozbiljne posljedice. Pri svakoj nesigurnosti sigurnije je osloniti se na biljku uzgojenu u vrtu iz poznatog sjemena.

Najpouzdaniji putokaz kod same biljke je intenzivan, nezamjenjiv miris anisa nakon trljanja lista. Ipak vrijedi da se samo na temelju mirisa nikada ne smije oslanjati za nedvosmislenu identifikaciju divlje rastuće biljke, osobito ako nemate dovoljno iskustva sa sličnim vrstama iz porodice štitarki. U nesigurnim slučajevima sigurnije je biljku uopće ne brati.

Česta pitanja

Što je Myrrhis odorata?

Trajna aromatična biljka iz porodice štitarki s izrazitim mirisom anisa, uzgaja se kao ukrasna i začinska biljka u polusjenovitim dijelovima vrta.

Kako se uzgaja Myrrhis odorata?

Sjetvom ili diobom podanka u proljeće ili jesen, na polusjenovito mjesto u humusno, vlažnije tlo. Na pogodnom mjestu dobro se širi i samosjetvom i ne treba posebnu njegu.

Čemu služi Myrrhis odorata?

Listovi, korijen i sjemenke su jestivi i imaju slatkast okus anisa, koriste se u kuhinji i za aromatiziranje pića poput akvavita, slično kao komorač ili kim.

Je li Myrrhis odorata isto što i astilba?

Ne, riječ je o potpuno različitim biljkama koje je zbog slično zvučećeg češkog imena lako zamijeniti. Astilbi je posvećen zaseban članak Astilba: trajnica za vlažnu polusjenu.

Je li sigurno brati Myrrhis odorata u slobodnoj prirodi?

Samo za iskusne poznavatelje biljaka. Porodica štitarki sadrži i jako otrovne vrste pa je pri nesigurnosti sigurnije uzgajati biljku kod kuće iz poznatog sjemena ili podanka.

Izvori

Ažurirano: 11. 10. 2026.

Trebamo vašu privolu za korištenje kolačića kako bismo vam, među ostalim, mogli prikazivati informacije povezane s vašim interesima.