Bubamara u vrtu - pomoćnica ili štetočina?

Ukratko: Bubamara je u vrtu prvenstveno pomoćnica – tijekom života pojede oko 800 lisnih uši, a odrasli kukac dnevno do 150. Iznimka je azijska bubamara (Harmonia axyridis), invazivna vrsta koja se razmnožava pet puta godišnje i može gristi. Želite li bubamare zadržati, odreknite se kemijskih prskanja jer im lisne uši služe kao hrana.

Bubamara - pomoćnik ili štetočina?

Bubamara sedmerotočkasta (lat. Coccinella septempunctata) - zvana i bubica, sunčanica ili točkica, možda je najpoznatija buba uopće. Potječe iz porodice bubamarica (lat. Coccinellidae). Radi se o najpoznatijoj srednjoeuropskoj vrsti koja mjeri 5-9 mm. Hrani se lisnim ušima koje žive na cvjetnicama, povrću i divlje rastućim biljkama. Ne pojavljuje se na drveću. Bubamara sedmerotočkasta je neumoran lovac na uši i veliki pomoćnik pri njihovoj eliminaciji u vašem vrtu.

Bubamare - rasprostranjene su po cijelom svijetu. U Europi se pojavljuje oko 100 vrsta, a u svijetu cca. 4000 vrsta. Većina bubamara živi u suptropskim i tropskim područjima. Toplinu treba i naša klasična bubamara, kojoj bolje ide u toplom vremenu - toplinom je živahnija, brža i zadovoljnija. Pri hladnom vremenu kretanje bubamare se usporava. Broj točkica kod bubamara znači vrstu bubamare, a ne starost bubamare, kako se ponekad pogrešno navodi. Bubamara dvotočkasta (lat. Adalia bipunctata) - ima dvije točke na pokrilcima, najčešće proždire uši na drvenim biljkama i crnoj zovi. Bubamara desetotočkasta (lat. Adalia decempunctata) - ima tamnosmeđa pokrilca, na svakom od njih ima pet mrlja u obliku točkica, pojavljuje se najčešće na livadama i lisnatim drvenim biljkama. Bubamara četrnaestotočkasta (lat. Propylaea quatuordecimpunctata) - postoji u više od sto oblika i različitih kolornih mutacija, ima crvena i žuta pokrilca, točkice su poredane poput šahovske ploče. Hrani se različitim vrstama uši. Bubamara velika (lat. Anatis ocellata) - velika je 8-10 mm, ima žutocrvena pokrilca s dvadeset tamnih točkica sa svijetlim rubom. Živi uglavnom u šumama na borovima, ali i na drvenim biljkama u vrtovima.

Druge vrste bubamara - Australska bubamarica (lat. Rodolia cardinalis) - uspješno se koristila za uništavanje crvenih štitastih uši na citrusima još od 1888. godine. Bubamarica s dvadeset dvije točke (lat. Thea vigintiduopunctata) - limunasto obojeni kukac s dvadeset dvije točkice. Ova bubamarica ne jede lisne uši, već pepelnicu na drvenastim biljkama, livadama i vinogradima. Clitostethus arcuatus - smeđa je dlakava bubamarica. Na pokrilcima ima dvije paralelno raspoređene tamne mrlje sa svjetlim rubom. Ova se bubamarica specijalizirala za jedenje štitastih uši. Neomysia oblongoguttata - bubamarica je veličine 7-9 mm s crnim pokrilcima na kojima ima veći broj žućkastih mrlja. Hrani se pretežno lisnim ušima na četinjačama. Synharmonia conglobata - bubamarica je veličine 5 mm s ružičastim do crvenim pokrilcima s osam crnih uglastih mrlja. Jede lisne uši na voćkama i topolama. Chilocorus bipustulatus i Chilocorus renipustulatus - dosežu veličinu 4-6 mm, obje vrste su sjajno crne. Odrasli kukci i ličinke hrane se lisnim ušima i štitastim ušima. Scymnus suturalis i Scymnus subvillosus - tamnosmeđe do crne, dlakave bubamarice. Hrane se pretežno lisnim ušima koje se javljaju na borovima i četinjačama. Stethorus punctillum - mala je bubamarica veličine 1,5 mm. Ima crna sitno dlakava pokrilca, žute nožice i ticala. Živi na voćkama, hrani se grinjama. Ovaj sitni kukac i njegove ličinke mogu pojesti do 100 grinja svih razvojnih stadija dnevno. Vrlo je pokretan i polaže jaja na različita žarišta napada. Izvrsno djeluje protiv grinja na paprikama, krastavcima, rajčicama, ali i na ukrasnim i voćnim vrstama.

Većina bubamarica korisna je za uzgajivača i njegov vrt. U proljeće bubamarice nalazimo na gredicama gdje jedu lisne uši. Ako želimo zadržati bubamarice, izbjegavajte korištenje kemijskih prskanja. Bubamarica je prirodni likvidator lisnih uši na biljkama. Ako zadržite bubamarice, osigurat ćete ekološko uništavanje ovih štetnika u skladu s prirodom. Bubamarice polažu svoje ličinke u blizini biljaka napadnutih lisnim ušima i crvima. Tako izlegle ličinke lakše nalaze hranu. Većina bubamarica koje žive kod nas hrani se različitim vrstama lisnih uši. Neke vrste štitastim ušima i grinjama. Samo uska skupina vrsta hrani se plijesnima i hranom životinjskog podrijetla. Bubamarice uz ovu hranu jedu i biljni polen.

Bubamarica s četrnaest točaka koja jede lisne uši:

Azijska bubasvaba - (lat. Harmonia axyridis) - ova bubasvaba je također borac protiv lisnih uši, ali nema prirodnog neprijatelja u prirodi. Sada se proširila i u Europi. U velikim gradovima nastanjuje se na prozorima stambenih zgrada gdje prezimljuje. Ova bubasvaba je izvor alergija. Njezin ugriz podsjeća na ugriz mrava. Pri ulijetanju u stanove traži mjesto za prezimljavanje, gdje međutim ne ulazi u zimski san jer je u stanovima toplo. Bubasvaba je tako stalno aktivna, ponestaje joj izvora energije i masti te zato grize i ljude. Obična bubasvaba ne napada čovjeka, a čak i njen ugriz se ne osjeća. U Britaniji je označena kao superpredator, za njezino usmjeravanje u prekomjernom razmnožavanju razvijaju se specijalne grinje koje parazitiraju na bubasvabi i tako smanjuju njezinu plodnost. Azijska bubasvaba se razmnožava pet puta godišnje. Smatra se invazivnom vrstom koja potiskuje izvorne vrste. Njezino prekomjerno razmnožavanje sa sobom nosi ekološke i evolucijske posljedice.

Razmnožavanje

Bubasvaba se razmnožava samo u slučaju da ima dovoljno hrane. Ženka tako stavlja veliki naglasak na potpun i uspješan razvoj jajašaca. Bubasvaba polaže jajašca na donje strane listova - radi se o skupini do 400 ovalnih jajašaca u manjim grupicama od 10-30 komada. Jajašca polaže uglavnom u blizini kolonija lisnih uši. Vrste koje se hrane štitastim ušima polažu samo jedno do dva jajašca pod zaštitni oklop ovih štetnika. Ličinke se iz jajašaca izlegu nakon sedam do deset dana. Imaju izduženo tamno obojeno tijelo i prolaze kroz četiri do pet razvojnih stadija. U tom razdoblju za svoj razvoj trebaju proždrijeti stotine lisnih uši. Nakon tri do šest tjedana ličinke se zakuljuju na listovima ili stablima stabala. Kukuljice su ovalne i izgledaju pomalo smežurane. Obojene su u crveno. Nakon četiri do devet dana izlegu se žuto obojeni kornjaši s još nerazvijenim uzorkom. Ukupni razvoj bubasvabe traje ovisno o vrsti i uvjetima jedan do tri mjeseca.

Bubasvaba se pred predatorima ponaša kao mrtva i pada beživotno na tlo. Luči žutu tekućinu koja je otrovna i neukusna npr. ni pticama. Slično otrovne su i ličinke i kukuljice.

Bubasvabe žive dvije godine, mlade izlegnute bubasvabe prezimljuju, zatim se razmnožavaju i u proljeće ili ljeto njihov život završava.

Kako zadržati bubasvabe u vrtu?

Potrebno je da se odreknete korištenja svih kemijskih sredstava. Bubasvaba za svoj opstanak treba lisne uši koje biste inače uništili. Bubasvaba dnevno pojede do 150 komada lisnih uši. Jedna jedina ličinka za svoj razvoj potroši do 800 lisnih uši. Ovisi dakle o vama hoćete li dati prednost kemijskom prskanju ili ćete omogućiti ovom kukcu da pokaže što može i da biljke zaštiti u skladu sa životnom okolinom.