Ukrasne otrovne biljke 2/2

Physalis peruviana

Posljednjih godina sve se češće uzgaja mnogo egzotičnih biljaka i kod nas, no neke od njih mogu biti opasne jer sadrže tvari koje su otrovne za ljudski organizam. Među takve biljke spada npr. Physalis peruviana (lat. Physalis peruviana). Zreli plodovi physalisa uobičajeno se konzumiraju, ali u nezrelom stanju su isto kao i ostatak biljke otrovni za čovjeka. Slično je i s cherimoyom (lat. Annona cherimola). Plodovi ove biljke su vrlo ukusni, ali pozor na sjemenke koje sadrže - u većoj količini su otrovne. Među manje poznate biljke spada bjesomučica (lat. Ecballium elaterium). Ova biljka podsjeća na krastavac, a njezina opasnost leži u tome što se u zelenim plodovima skuplja sluzavi sok koji iz zrelog ploda može snažno pršnuti čak i pri letimičnom dodiru. Pri kontaktu sluzi s kožom može doći do snažnog podraživanja. Simptomi trovanja mogu se pojaviti pri predoziranju odvarom od ove biljke. Za liječenje ovu biljku koristite samo uz preporuku stručnjaka u točno određenim dozama. Nasuprot tome, kod nas je već udomaćena biljka višelisni lupinus, poznat i pod nazivom vučji bob (lat. Lupinus polyphyllus). Premda se o ovoj biljci ne zna puno, njezine sjemenke su posebno otrovne.

Physalis peruviana

Physalis peruviana (lat. Physalis peruviana) je biljka iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae). Nezreli plodovi sadrže blago otrovnu gorčinu physalin i karotenoide physalein, listovi sadrže pektinske i smolaste tvari. Nakon konzumacije veće količine bilo kojeg dijela biljke može doći do želučanih tegoba i povraćanja. U slučaju sumnje na trovanje ne izazivajte povraćanje i odmah nazovite hitnu pomoć ili lokalni toksikološki centar.

Physalis i njezin uzgoj

Physalis peruviana naraste do visine od cca 1 m. Ova biljka je bliska rodbina češkog physalisa (lat. Physalis alkekengi). Physalis je nezahtjevna biljka za uzgoj koja voli polusjenu. Prilično se brzo širi, pa s vremenom može ugušiti okolne biljke. Zahvaljujući ukrasnim čaškama koje obavijaju plod, physalis se često koristi u suhim vezovima. Zreli plodovi physalisa imaju osvježavajući okus i nježnu aromu. Odlično se uklapaju u voćne salate.

Annona ljuskava

Annona ljuskava (annona cherimola) je egzotična biljka s vrlo ukusnim plodovima koje mnogi ljudi smatraju čak jednima od najboljih. Meso unutar plodova je kremasto bijele boje, nježnog okusa i aromatično. Sjemenke sadržane u mesu su u većoj količini otrovne. Pazite i na sok iz sjemenki, jer pri kontaktu s očima može čak uzrokovati sljepoću. Međutim, ako pridržavate osnovne higijenske principe, ne prijeti vam gotovo nikakva opasnost. Prije serviranja plodova annone ne zaboravite ukloniti sjemenke.

Annona i njeno uzgajanje

Annona ljuskava može narasti do visine od čak 6 metara. U našim uvjetima međutim narasta mnogo manjih dimenzija. Može se čak uzgajati u dovoljno svijetlim stanovima s višom vlažnošću zraka. Annonama odgovara izmjena razdoblja ljetne vegetacije i zimske stagnacije. Ljeti je preporučljivo annone prenijeti na vanjsko mjesto, zimi annone cijene snižavanje temperature na 10-15 °C. U krajnjem slučaju dovoljno je i snižavanje temperature na cca 18 °C. Annone se moraju odmoriti tijekom zime, stoga ih zimi nemojte gnojiti i vrlo umjereno zalijevajte.

Lupina mnogolistna

Lupina mnogolistna ili također vučji bob mnogolistni (lat. Lupinus polyphyllus) je kod nas razmjerno rasprostranjena biljka. Sjemenke lupine sadrže alkaloide lupinidin, lupanin i glukozid lupinid. Ovi alkaloidi snažno oštećuju jetreno tkivo, može doći do oštećenja živčanog sustava, srca i bubrega. Intoksikacija se manifestira sljenjenjem, povraćanjem, grčevima, nemirom, poremećajima srčanog ritma. Jako trovanje može imati za posljedicu paralizu dišnih organa ili čak smrt. Pri intoksikaciji nužno je brzo potražiti liječničku pomoć. Eksperimentiranje sa sjemenkama ove biljke je veliki hazard sa zdravljem.

Lupina i njeno uzgajanje

Lupina je trajnica koja narasta do visine u rasponu od 50-160 cm. Cvjetno stablo tvori do 40 cm dug grozd cvjetova koji mogu biti plave, ljubičaste, ružičaste i bijele boje. Uvijek ovisi o konkretnoj sorti. Lupinama se najbolje raste na sunčanim do poluzasjenčenim mjestima u dubokom i hranjivom tlu, dodavanjem treseta biljci samo pomažete. Izbjegavajte sadnju lupine u vapnena tla, tu vam vjerojatno ne bi rasla. U zimskom razdoblju su lupine osjetljive na prekomjernu vlagu, a neke "egzotične" vrste i na jaku mraz, stoga ih je preporučljivije preko zime malo pokriti. Lupine ne podnose često presađivanje.

Zanimljivost

Uzgojene su i sorte koje sadrže samo neznatnu količinu alkaloida, tako da se mogu koristiti kao stočna hrana i paša za divljač. Sjemenke ove vrste lupine koristile su se čak kao zamjena za kavu.

Bjesomučnica

Bjesomučnica (lat. Ecballium elaterium) ponekad se naziva „prskajući krastavac", jer se u njihovim plodovima skuplja tekućina. Nakon sazrijevanja plodovi se naglo otvaraju i zajedno s tekućinom izbacuju sjemenke. Ova tekućina može pri kontaktu s kožom izazvati jako nadraživanje, osobito kod osjetljivijih osoba. Bjesomučnica djeluje proljevno, predoziranje se očituje povraćanjem, a u ozbiljnim slučajevima čak i trovanjem. Stoga je preporučljivo koristiti bjesomučnicu samo pod nadzorom stručnjaka u točno određenim dozama.

Bjesomučnica i njezin uzgoj

Bjesomučnica se često uzgaja kao jednogodišnja biljka, jer nije u stanju preživjeti mrazeve. Naprotiv, zahvaljujući svojim snažnim repolastim korijenima, bjesomučnica može preživjeti duga razdoblja suše. U svojoj domovini je trajnica. Izgledom podsjeća na krastavac, samo su joj listovi dlakaviji. Bjesomučnica najbolje uspijeva na sunčanom mjestu i u dobro propusnom tlu. Ako imate dovoljno prostora, možete bjesomučnicu uzgajati i preko zime, ali je ne smijete dugoročno izlagati temperaturama ispod 10 °C.