Otrovne ukrasne biljke 1/2

Ukratko: Među najotrovnijim često uzgajanim ukrasnim biljkama su obični tatula, oleander, japanska tisa i zapadna tuja – otrovni su svi ili gotovo svi dijelovi. Kod oleandra dva pojedena lista mogu usmrtiti odraslu osobu, djetetu je dovoljan jedan. Nakon gutanja odmah pozovite liječničku pomoć; kod tatule je uz pravovremenu intervenciju prognoza preživljavanja oko 90 %.

Ukrasne biljke postale su sastavni dio naših vrtova, no neke od njih su otrovne i mogu predstavljati potencijalnu opasnost, osobito ako se u njihovoj blizini kreću mala djeca. Vrlo često uzgajane i pritom izrazito otrovne biljke su obični tatula, obični oleander, japanska tisa i zapadna tuja. Ove su biljke u potpunosti ili gotovo u potpunosti otrovne, a gutanje čak i malog komadića može pri kasnom traženju liječničke pomoći prouzročiti i smrt. Budite osobito oprezni pri uzgoju ovih biljaka kako bi samo uljepšale vaš vrt i ne prouzročile katastrofu.

Obični tatula

Obični tatula (lat. Datura stramonium) pripada porodici pomoćnica (lat. Solanaceae). Obični tatula je izrazito otrovna biljka koja u većim dozama može prouzročiti i smrt. Otrovnost tatule uzrokuje sadržaj alkaloida poput atropina, skopolamina i hioscijamina. Izrazito otrovni su svi dijelovi tatule. Intoksikacija se očituje povećanom pokretljivošću, tjeskobom, osjećajima užasa, porastom temperature, isušivanjem u ustima, proširenjem zjenica, lupanjem srca, vrtoglavicom, nesigurnim hodom, zbunjenošću, dezorijentacijom, halucinacijama. Nakon vrhunca intoksikacije slijedi vrlo brza apatija koja se očituje npr. dubokim snom, iscrpljenošću i razdražljivošću. Nakon gutanja bilo kojeg dijela tatule nužno je odmah pozvati liječničku pomoć. Pri pravovremenoj intervenciji prognoza preživljavanja je relativno visoka (cca 90%), ali i dalje treba biti vrlo oprezan, osobito ako se u blizinu tatule mogu približiti djeca.

Tatula i njezin uzgoj

Obični tatula je jednogodišnja biljka koja može narasti do visine od oko 0,5 – 1 metar. Cvjetovi su tubasti, bijele ili svijetlo ljubičaste boje, potpuno se otvaraju navečer. Plod je bodljikasta tobolica koja sadrži veliku količinu crnih sjemenki. Običnom tatuli najbolje odgovara dušično humozno tlo na sunčanim ili poluzasjenčenim položajima. Odgovara mu umjereno zalijevanje.

Sjemenke tatule na prodaju u našem e-shopu...

Zanimljivost

Poznate "anđeoske trube" često se označavaju kao tatule (lat. brugmansie), a obični tatula (lat. datura) kao dature. Ove se dvije biljke međutim bitno razlikuju. Razlika je u tome što su dature jednogodišnje biljke, a "anđeoske trube" su trajnice.

Obični oleander

Obični oleander (lat. Nerium oleander) još je jedna od vrlo otrovnih biljaka koje se često nalaze u našim vrtovima. Otrovna je cijela biljka – listovi, stabljike i cvjetovi. Oleander se čak smatra jednom od najotrovnijih biljaka jer dva pojedena lista mogu usmrtiti odraslu osobu, a djetetu je dovoljan čak samo jedan. Otrovan je i med koji pčele proizvode od oleandra. Oleander sadrži glikozide oleandrin i nerin, koji djeluju izravno na rad srca. Intoksikacija se očituje povraćanjem, vrućicom, drhtavicama, vrtoglavicom, grčevima i srčanom aritmijom. Kao i kod konzumiranja bilo koje druge otrovne biljke, nužno je što prije potražiti liječničku pomoć kako bi se mogao primijeniti protuotrov.

Oleander i njegovo uzgajanje

Oleander je zimzeleni grm koji narasta do visine od 2 m. Stabljika se obilno grana. Listovi oleandra su kožnati, izduženog oblika. Cvjetovi mogu biti bijeli, crveni, ružičasti i žuti. Neki kultivari imaju pune cvjetove. Oleander je višegodišnja biljka koja, međutim, nije otporna na mraz, stoga ju je potrebno prije dolaska mraza skloniti na zimsko mjesto. Kako bi oleander dobro napredovao, potrebno mu je omogućiti ljetovanje vani i prezimljavanje u hladnijem okruženju. Ljeti je važno obilno zalijevanje odležalom vodom (pozor, oleander je osjetljiv na tvrdoću vode), zimi se zalijevanje s obzirom na temperaturu u prostoriji smanjuje. Na hladnom se zalijeće samo toliko da korjenova gruda potpuno ne presuši. Ako oleandru ne možete omogućiti hladno prezimljavanje, barem ga redovito prskajte. Oleander ljetujte na toplom sunčanom položaju, omogućite mu redovito gnojenje.

Zanimljivost

Najrjeđa vrsta oleandra je ona sa žutim cvjetovima, uzgojena je najkasnije i do danas nije previše raširena među uzgajivačima.

Japanska tisa

Japanska tisa (lat. Taxus cuspidata) pripada porodici tisovki (lat. Taxaceae). Cijela biljka osim crvene mesnate ovojnice koja obavija sjeme vrlo je otrovna. Opasan je sadržaj alkaloida – npr. taksin A, taksin B, likopin i efedrin. Plodove tise uopće nemojte jesti i pazite da ih ne kušaju djeca – sjeme unutar ovojnice vrlo je otrovno. Otrov počinje djelovati vrlo brzo, stoga je nužno što prije potražiti liječničku pomoć i podvrgnuti se ispiranju želuca. U suprotnom, smrt može nastupiti već u roku od nekoliko desetaka minuta nakon konzumiranja otrovnog dijela biljke. Intoksikacija uzrokuje usporavanje rada srca do te mjere da može izazvati zastoj srca.

Tisa i njezino uzgajanje

Japanska tisa je gusto razgranato drvo koje može narasti do visine od oko 10 m. Najbolje joj odgovara sunčano mjesto, ali podnosi i polusjenu i sjenu. Ne uspijeva na zamočvarenom tlu i na preveč vjetrovitim mjestima. Tise nisu zahtjevne glede hranjivih tvari. Ako je posadite u vapnenasto tlo, učinit ćete samo dobro. Tisa je jedina crnogorična drvna vrsta koja se može bez štete proreživati, radikalniju rezidbu najbolje je provoditi krajem lipnja. Dodatna prednost je što tise dobro podnose i onečišćen gradski zrak, stoga se često sade u parkovima. Kad sljedeći put odete u šetnju, poučite djecu da se tisama bolje klone i da crvene „bobice" nisu bomboni.

Zapadna tuja

Zapadna tuja (lat. Thuja occidentalis) još je jedno od otrovnih stabala koja se vrlo često pojavljuju u vrtovima. Za razliku od tise, otrovnost tuje nije toliko poznata i mnoge će ova informacija više iznenaditi. Otrovi su sadržani u cijeloj biljci, najviša koncentracija je u mladim izdancima i iglicama. Tuje sadrže eterična ulja toksičnog tujona, pinena, tanacetona i drugih tvari. Toksičnost uzrokuje osobito tujon, koji nadraživaje kožu, a nakon gutanja nekog dijela tuje uzrokuje povraćanje, krvave proljev, oštećuje bubrege, a kod trudnica može uslijed priljeva krvi u malu zdjelicu doći čak i do pobačaja. Trovanje se očituje grčevima, općom mlohavošću do nesvijesti, a pri jakom predoziranju i netraženjem liječničke pomoći može doći čak i do smrti.

Tuja i njezino uzgajanje

Zapadna tuja je zimzeleno drvo koje može narasti do visine i 20 m. Zahvaljujući svom stožastom rastu često se koristi kao živa ograda. Potencijalnu opasnost predstavljaju posebno sitni češeri koji rastu na krajevima grančica i privlače malu djecu da ih okuse. Tuje su vrlo otporne drvne vrste koje dobro podnose sunce, polusjenu i sjenu. Najbolje uspijevaju u vlažnijim, glinasto-pjeskovitim tlima. Dobro podnose i vapnenasta tla. Rast tuja možete potaknuti redovitom gnojidbom u ljetnom razdoblju, od jeseni više ne gnojite tuje kako bi mogle odmarati i dobro se pripremiti za zimu. Ako od tuja oblikujete živu ogradu, podrezujte ih jednom godišnje u razdoblju od svibnja do kraja kolovoza. Prvu i drugu godinu nakon ukorijenivanja obrezuju se samo vrhovi, od treće godine tuju možete oblikovati i sa strane.