To je beskrajna borba koju sigurno poznaje svaki vrtlar. Puževi i gusjenice obgrizu urod, poljski miševi i glodavci uništavaju biljke odozdo. Ako želite odlučno postupiti protiv ovih štetočina, ovaj članak je upravo za vas.

U svakom vrtu može se naći neki štetnik. Ponekad su to lisne uši ili drugi insekti, nekoga muče puževi i glodavci.

Iako se ponekad ova borba čini beskonačnom, danas već postoje savjeti, postupci i preparati koji vas mogu osloboditi tih štetnika. Ne rješava uvijek sve probleme jedan tretman, zato ustrajte, čak i ako prvi put ne vidite jasan rezultat.

Puževi

Puževi s kućicom i golići muče mnogi vrt. Posebno golići mogu uništavati mlade biljke, lisnato povrće ili na primjer jagode. Traže mlada i meka tkiva, žile listova ostavljaju na miru. Svi puževi vole vlagu i izlaze uglavnom nakon kiše. Pojavu ovih štetnika prepoznajemo vrlo lako po sjajnim sluzavim tragovima. Odgovara im vlažno vrijeme, blage jeseni i zime te teža tla koja ne isušuju.

Španjolski golić

Ovaj uneseni smeđenarandžasti golić muči vrtove i polja već nekoliko posljednjih godina. Može napraviti velike štete i brzo se razmnožava. Ako se pojavi u vrtu, potrebno je početi se boriti protiv njega - ponekad je dovoljno puževe skupljati i uništavati (tome služi pregršt soli), ako je pojava intenzivnija, preporučljivo je koristiti moluskocide (preparate protiv puževa) ili zamke za golice. Više informacija o borbi protiv golicâ i puževâ pročitat ćete u nastavku.

Obični vrtni puž

Svatko poznaje ove klasične puževe s velikom desno zavojitom kućicom. Traže vapnena bazična tla i vlažna staništa. Prilično je raširen, ali za uzgajane kulture ne predstavlja veliku prijetnju. Hrani se naime uglavnom korovima. Ako nekog puža uhvatimo u vrtu, dovoljno je uzeti ga i odnijeti nekoliko desetaka metara.

Poljski golić

Radi se o sitnom goliću koji nije sposoban činiti veće štete. Može biti opasan za biljke u klijanju, odnosno obgriza jagode. Najčešće se s njim susrećemo među listovima salate. Ako se želite riješiti ovih sitnih golicâ, čitajte dalje.

Obrana od puževa

Nekim preventivnim koracima možemo smanjiti pojavu puževa. Radi se o tome da im učinimo boravak u vašem vrtu neprijatnim toliko da im poslastice s gredice ne budu vrijedne truda. Glavno je za puževe vlaga, stoga treba često kositi okolni raslinje, ne imati biljke previše gusto posađene i također se izvrsno pokazalo zalijevati umjesto navečer radije ujutro - voda se upije do korijena, ali površina tla brzo osuši i to golice odvraća. Možete također pokušati nasuti oko gredice tanki sloj vapna ili čađe, puževi neće prijeći preko te prepreke.

Dobro je također u vrtu podržati pojavu životinja koje se hrane golicima - radi se uglavnom o zmijama, krastačama, ježima i patkama.

Ako intenzitet pojavljivanja ipak prijeđe granicu kada ih je moguće skupljati i uništavati ručno, vrijeme je za početak kemijske ili biološke zaštite.

Protiv puževa se proizvode granulirani preparati, takozvani moluskocidi. Dovoljno ih je rasuti po vrtu ili postaviti pod neki nadstrešak. Puževe privlači miris granula, koje su za njih otrovne te tako uginjavaju. Granule mogu biti razmočene pljuskom, stoga je bolje sakriti ih pod neki nadstrešak.

Ako imate kućnog ljubimca ili malu djecu, ova zaštita nije osobito prikladna, jer su granule i za njih jako otrovne. Za životinju je opasno pojesti čak i mrtvog puža koji je uginuo od djelovanja moluskocida. Mrtve puževe treba skupljati i uklanjati iz vrta. Radi se o vrlo učinkovitoj metodi, ali zbog otrovnosti granula nije uvijek moguće primijeniti je.

Ako tražite neku neotrovnu metodu, idealne su zamke za puževe. U tom slučaju se zamka s nadstreškom postavlja na gredicu u razini površine zemlje. U udubini zamke je voda pomiješana s atraktantom, dakle tvari koja privlači puževe. Puž dopuže do zamke, padne u vodu i utopi se. U vodi nema nikakvih otrovnih tvari. Zamku je potrebno svakih nekoliko dana isprazniti, isprati i ponovno napuniti vodom s atraktantom.

Slična, iako ne tako učinkovita zamka može postati i zakopana čašica s pivom. Miris piva također privlači puževe. Ako padnu u čašicu, utopit će se.

Posljednja mogućnost je tzv. biološka zaštita. Ona koristi organizme koji parazitiraju na određenoj vrsti. Protiv puževa se primjenjuju nematode Phasmarhabditis hermaphrodita u obliku zalijevanja. Zajedno s vodom nematode dospijevaju u tlo i pronalaze svoje domaćine - puževe. U njih ulaze kroz dišne otvore. Unutar tijela domaćina se tada razmnožavaju dok puž ne ugine od posljedica njihovog napada. Nakon toga se oslobađaju u tlo, razmnožavaju se i ličinke pronalaze nove puževe. Nematode su potpuno neškodljive za sve druge organizme.

Krtice, voluharice i glodavci

Ako se neki od ovih štetočina pojavi u vrtu, može prouzročiti katastrofu. Krtice doduše stvaraju u vrtu ružne hrpice, ali su od ove tri životinje najmanje štetne, čak mogu vrtu i koristiti - prozračuju tlo, hrane se nekim štetnim insektima, a zemlja iz krtičnjaka je i dobar supstrat za uzgoj.

Voluharice i glodavci štete prvenstveno grizući korijenje i debla stabala, odnosno objedajući cijele uzgojene biljke. Mogu u vrtu prouzročiti mnogo štete, stoga je dobro znati kako prepoznati njihovu prisutnost i učinkovito se zaštititi od njih.

Poljski voluhar

Ovaj nenametljivi glodavac hrani se lišćem, lubom i korijenjem biljaka. Dug je 10 - 15 cm, ima kratak repić i dlaku u različitim nijansama sivo-smeđe do crveno-smeđe boje. Obično žive u kolonijama od nekoliko jedinki, ali svaka ima svoju vlastitu jazbinu.

Voluhari se vrlo brzo razmnožavaju, za godinu dana njihova populacija može narasti i do stotinu puta. Stoga u određenim intervalima (najčešće trogodišnjim ili sedmogodišnjim, ali često i duljim) dolazi do premnožavanja i gradacija. Broj voluhara gradira uvijek najviše dvije godine, nakon čega dolazi do naglog smanjenja njihovog broja.

Prisutnost voluhara očituje se ogriženim deblima stabala neposredno iznad zemlje ili ispod nje (za razliku od vodenih štakora ne zahvaćaju previše duboko u korijenje). Također ćete pronaći izlaze iz jazbina promjera 3-4 cm i ugažene stazice između pojedinih jazbina.

Preventivno se protiv voluhara mogu poduzeti neki koraci - prvenstveno održavati pokošenu travu, oko debala stabala ostaviti dio prostora bez vegetacije te također poticati prisutnost prirodnih predatora glodavaca - sova, ptica grabljivica ili mačaka.

Kemijska zaštita također je moguća, ali nakon uporabe preparata protiv glodavaca ne bi trebalo padati kiše barem 10 sati. Otrovne granule se ili razasipaju po površini tla ili stavljaju u jazbine. Međutim, jako su otrovne i za druge životinje, primjerice kućne ljubimce. Za krtice, voluhare i vodene štakore također postoje preparati u obliku gela, kojim namažemo stijenke jazbine ili oko ulaza. Glodavac se o njega obrišem i kasnije ga sliže s krzna, tako da se otruje.

Mogu se koristiti i zamke (ponekad se opravda i klasična zamka za miševe) i elektronski odganjivači - vidjeti odlomak vodeni štakor.

Vodeni štakor

Vodeni štakor je kod nas najveća vrsta voluharskih glodavaca. Naraste i do dvadeset centimetara i izgledom podsjeća na štakora. Javlja se prvenstveno u blizini vodenih tokova. Štete nanosi prvenstveno na korijenima različitih biljaka i drvenaca.

Prisutnost vodenog štakora prepoznajemo po njegovim hodnicima - vode razmjerno plitko ispod površine, tako da stvaraju izbočine u tlu. Ako zemlju otkopamo, obično ćemo pronaći ostatke njegove hrane. Hrani se korijenjem i zelenim dijelovima biljaka. Od uzgajanih kultura najviše mu odgovaraju korijeni jabuke i korjenasto povrće. Pri sadnji mladih drvenaca u ugroženim područjima preporučljivo je zaštititi korijenje žičanom mrežom.

Riješiti se vodenog štakora ponekad može biti teško, ali nemojte se obeshrabriti prvim neuspjehom.

Ponekad protiv ovih štetočina mogu pomoći elektronski odvraćivači glodavaca. Oni emituju čujni ili ultrazvučni signal koji može otjerati glodavce. Međutim, treba imati na umu da ako imate veliki vrt, jedan odvraćivač možda neće biti dovoljan - otjerat će glodavce samo iz svog dometa. Učinkovitiji su odvraćivači koji emituju nepravilni signal, jer se glodavci mogu naviknuti na pravilne zvukove. Ovaj sustav odvraćanja ne mora uvijek biti učinkovit, ali je jednostavan, ne zahtijeva veliko održavanje i potpuno je siguran. Ako imate kućne ljubimce, ovaj odvraćivač u blizini kuće im možda neće odgovarati.

Hrčak općenito ne podnosi buku, nekome će uspjeti otjerati ga čak i samo čestim košenjem trave ili zveckavim vjetrenjačama od plastičnih boca.

Protiv hrčaka možemo koristiti i različite vrste otrovnih mamaca i zamki. Mamce postavljamo u rupe ili ispred njihovih ulaza. Opet ih nije preporučljivo koristiti ako kod kuće imate životinje ili malu djecu. Opasnost predstavljaju i otrovani glodavci koje pas ili mačka mogu pojesti.

Zamke postavljamo u korištene rupe ili neposredno ispred njih.

Hrčci su oprezni i nepovjerljivi. Ako na zamci ili mamcu ostavite svoj miris, vjerojatno se neće uhvatiti. Stoga radite ili u rukavicama, ili barem prije rukovanja protrljajte u rukama svježu zemlju.

Čak i jaki mirisi mogu odvratiti ovog glodavca, no obično se samo preseli nekoliko metara dalje. Međutim, to može biti učinkovito ako ga želite otjerati samo s gredice. U tom slučaju možete pokušati posaditi snažno aromatične biljke kao što su češnjak ili kadifice. Također možete pokušati stavljati snažno mirisne ili smrdljive tvari izravno u rupu - na primjer krpu natopljenu benzinom, opuške cigareta, sireve ili čak dlake nekog većeg predatora, primjerice psa.

Gusjenice

Gusjenice su ličinke različitih vrsta insekata. Iako odrasli jedinke obično nisu štetne ili su čak korisne, proždrljive gusjenice mogu prouzročiti veliku štetu, na primjer potpuno skidanje lišća s cijelih stabala ili potpuno uništenje dijela uroda.

Ako ima malo gusjenica, nije potrebno brinuti se o njima. Ako ih ima nešto više, možete ih pokušati ručno skupljati. Ali kada dođe do prekomjernog razmnožavanja, potrebna je obrana, biološka ili kemijska.

Biološka zaštita od gusjenica sastoji se u primjeni otopine s bakterijom Bacillus thuringiensis, koja napada i uništava gusjenice. Međutim, ovaj način zaštite nije osobito učinkovit, nastalu štetu insekti obično brzo nadoknade. Učinkovitija je kemijska zaštita, koja je obično na bazi prirodnog alkaloida piretrina, koji je sastavni dio otrovnih vrsta tratinčica.

Preparate i zamke protiv štetočina sada možete kupiti kod nas po najpovoljnijim cijenama!

Trebamo vašu privolu za korištenje kolačića kako bismo vam, među ostalim, mogli prikazivati informacije povezane s vašim interesima.