Egzotična muraja iz sjemena

Muraja metličasta (lat. Murraya paniculata) je zimzeleni grm koji pripada obitelji rutovki (Rutaceae). Njezino podrijetlo je u Aziji. Najčešće se njezino porijeklo pripisuje Kini i Japanu. Danas je raširena u jugoistočnoj Aziji. Može se pronaći na području od Pakistana i Šri Lanke sve do južne Kine, Tajlanda i Malezije. Uzgaja se također na Filipinima, u Indoneziji i na Novoj Gvineji. Proširila se u sjevernu Australiju i jugozapad Oceanije. Na izvornim staništima javlja se u tropskim šumama, u grmlju uz vodene tokove, a u planinskim područjima raste do nadmorske visine od približno 1300 m. Muraja je poznata i pod starijim nazivom debelokora metličasta ili pod oznakama narančasti jasmin i kineska mirta.

Postoji nekoliko vrsta muraje, a među njima su primjerice Murraya paniculata, Murraya stenocarpa, Murraya ovatifolialata, Murraya koenigii, Murraya exotica i Murraya alata.

• Murraya koenigii je dobila svoje vrstno ime po botaničaru Johannu Koenigu. Domovina ove vrste je Indija, Šri Lanka i Pakistan. Na prirodnom staništu biljke narastu do visine 4 - 6 m i širine 3 - 5 m, promjer debla doseže približno 40 cm. Listovi su neparno perasti, duljine između 15 - 25 cm. Svaki list ima 11 - 21 par listića. Pojedini listići su obrnuto jajoliki i narastu do 2 - 4 cm duljine. Grm cvjeta sitnim bijelim cvjetovima. Plod su crne bobice čija je pulpa jestiva, ali pažnja, sjemenke su otrovne.

• Murraya exotica se često uzgaja u tropskim vrtovima. Ova vrsta muraje ima sitne, gusto rastuće voštane listove ovalnog oblika. Njihova boja je tamnozelena. Nakon gnječenja listovi ispuštaju ugodan miris. Cvjetovi su sitni, cjevasti, sastavljeni od pet bijelih latica iz čijeg središta upadljivo strši tučak s prašnicima. Cvjetovi cvjetaju postupno i svojim mirisom podsjećaju na citruse. Bobice (plodovi) su crvene i jestive. Po ukusu podsjećaju na ukiseljene masline.

• Murraya paniculata je beztrnni, zimzeleni grm s neparno perastim, tamnozelenim, kožastim listovima. Cvjetovi su bijeli s pet latica. Ispuštaju ugodan miris. Plodovi su crvene boje, veliki oko 0,5 cm, okruglog ili izduženog oblika. U našim uvjetima ova se vrst uzgaja kao lončanica, često se od nje oblikuju bonsaji (potrepštine za bonsaje).

Uzgoj muraje

Muraja je prilično nezahtjevna za uzgoj, dosta je otporna. Najbolje joj odgovara u stakleniku, ali podnosi i uzgoj u stanu. Smjestite je u prozračnu, svijetlu i toplu prostoriju, najbolje na južni ili istočni prozor. Biljka najbolje napreduje pri temperaturi 16 - 25 °C. Njezini korijeni jako vole toplinu. Pri njihovom ohlađenju ili prekomjernom zalijevanju biljka odbacuje cvjetove i plodove, pri jakom ohlađenju opadaju i listovi. Za zalijevanje najprikladnije je koristiti kišnicu ili prokuhanu vodu. Zalijevanje provodimo redovito tako da supstrat ne presuši potpuno. U ljetnom razdoblju moguće je muraju ljetovati na balkonu ili u vrtu, no ne smije biti izložena jakom suncu. Tijekom ljetovanja biljka zahtijeva obilno zalijevanje i otprilike jednom mjesečno preporučljivo ju je prihranjivati tekućim gnojivom za sobne biljke. Zimi je premjestite u hladniju prostoriju s temperaturom oko 10 °C. Biljka nije mrazoodporna, stoga to učinite još prije dolaska prvih mrazeva. Na prezimljenju treba biti dovoljno svjetla i vlažnosti zraka. Dovoljna vlažnost može se osigurati redovitim prskanjem listova ili postavljanjem ovlaživača u blizini biljke. Prskanje je zimi glavni izvor vode, zalijevanje svedite na minimum i muraju ne prihranjujte. Najprikladniji supstrat za muraju je blago kiselo, propusno i hranjivo tlo koje ne sadrži vapno (supstrati). Budući da je muraja srodnica citrusa, moguće je koristiti specijalni supstrat za citruse. Muraju je preporučljivo svake dvije godine u proljeće presaditi u veću posudu (pečene posude za cvijeće). Biljku možete rezati i oblikovati, čime se može postići prilično mali rast biljke. Neki uzgajivači od muraje stvaraju bonsaje. Listove možete skratiti na prvi par bilo kada tijekom rasta, ali pazite da ne odrezate nasađene cvjetne pupoljke na krajevima izdanaka, bila bi šteta. Oblikovanje muraje moguće je bilo kada. Prikladnije je žičiti mlade i tanke grančice, jer su starije i jače krhke i lako pucaju.

Muraja se razmnožava ili pomoću reznica ili iz sjemena. Uzgoj iz sjemena je lakši, jer reznice relativno loše ukorijenjuju. Muraju iz sjemena može uzgojiti i gotovo neiskusan uzgajivač. Sjeme sijte u supstrat sastavljen od treseta, humusne zemlje, kompostne zemlje i pijeska u omjeru 1:1:1:1. Jednostavnije je koristiti gotovu mješavinu supstrata za agrume. Supstrat pripremite u prikladnoj posudi. Za održavanje stalne temperature i vlažnosti zraka prikladan je uzgoj u ministaklenjaku ili miniplasteničku. Sjemenke sijte na površinu supstrata i lagano ih pritisnite. Za klijanje je najprikladnija temperatura oko 25 °C. Usjeve postavite na svijetlo mjesto, ali ne na izravno sunce, jer bi moglo doći do opekotina listova mladih biljaka. Biljke rastu relativno brzo, često procvjetaju već u drugoj godini nakon sjetve. Biljka nije sklona bolestima i štočinama. U kućnim uvjetima, međutim, mogu je napasti štitaste uši, grinje ili crvci, koje je tada potrebno prskati prikladnim preparatom protiv sisajućih i glodajućih insekata.

Upotreba muraje

Muraja se u našim uvjetima uzgaja uglavnom u dekorativne svrhe. Međutim, sadrži i mnoge značajne tvari, prije svega antidijabetike i antioksidanse, zahvaljujući kojima ima i ljekovita djelovanja. Muraja djeluje antimikrobno, ima umirujuće djelovanje i snižava razinu kolesterola u krvi. Kožasti listovi nakon drobljenja oslobađaju vrlo ugodnu aromatičnu agrumsku aromu, stoga se ekstrakti iz njih često koriste u aromaterapiji. Muraja je također dio ajurvedske medicine. U azijskoj kuhinji listovi muraje koriste se kao zamjena za lovorov list. Sušeni plodovi često su dio indijskog "curry" začina. Mirisna kora koristi se za proizvodnju parfema.