Prava Aloe je samo jedna - Aloe vera

Aloa prava (Aloe vera) pripada obitelji ljiljanovki (Liliaceae). Opisano je više od 250 predstavnika rodova aloe. Domovina većine vrsta aloe je Afrika, Madagaskar, Kanarski otoci. Danas sve veću popularnost stječe aloe vera, jer su dokazana njezina ljekovita svojstva. Uzgoj ove aloe nije osobito složen, tako da možete "prvu pomoć za površinske ozljede" uzgojiti i kod kuće na prozoru. Aloe vera potječe s Kanarskih otoka, ali se zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima brzo proširila cijelim svijetom. U komercijalne svrhe uzgaja se u Australiji, na Kubi, u Dominikanskoj Republici, Kini, Meksiku, Keniji i Južnoafričkoj Republici. Zajedno sa SAD-om, koji su glavni proizvođač proizvoda od aloe vere, ove zemlje isporučuju gel iz listova kozmetičkim tvrtkama širom svijeta. Najbolje djelovanje ipak ima svježi sok od aloe, tako da se za svakodnevnu uporabu isplati imati biljku uvijek pri ruci kod kuće i ne oslanjati se na komercijalne proizvode.

Aloe vera stvara kratku stabljiku gusto prekrivenu masivnim, jako mesnato zadebljalom u osnovi vrlo širokim listovima, koji se u smjeru prema vrhu sužavaju. Listovi su posloženi u rozetu, pojedine rozete često tvore grozdove. Listovi su mesnati. Rubovi do 50 cm dugih listova su nazubljeni. Na površini su razbacane nenametljive bjelkaste mrlje. Cvjetovi su žuti, smješteni u uspravnim cvjetnim stapkama koje nadvisuju vrhove najviših listova.

Povijest aloe vere je vrlo duga. Slike aloe vere pronađene su već na zidovima egipatskih grobnica. Egipćani su cijenili ovu biljku zbog njezinih ljekovitih svojstava i bila je također dar pri faraonovu pogrebu. Aloe vera dugo se smatrala biljkom koja donosi sreću i otjera zlo. U nekim područjima aloe vera se i danas vješa iznad vrata novih domova kao simbol nade i sreće za one koji tamo žive. U prostranim afričkim pustinjama nomadi su je nazvali "pustinjski ljiljan", u Sjevernoj Americi se i danas naziva "tihi iscelitelj" i "doktor Aloe". U Rusiji se može susresti s govornim nazivom "eliksir dugovječnosti".

Odaberite "pravu" aloe veru

Predstavnika roda aloe ima mnogo, među najčešće uzgajanim vrstama, osim aloe vere, spada primjerice aloe variegata. Ova vrsta aloe u narodu se naziva "sokolovo pero", jer njezini listovi doista podsjećaju na sokolovo pero. Listovi rastu u rozeti, tamnozelene su boje s izraženim bijelim poprečnim prugama. Pri dobrom uzgoju aloe brzo cvjeta visokim cvjetnim stablom koje nosi grimizno crvene cjevaste cvjetove koji su ukras svakog prozorskog vijenca. Ova aloe ima svoje izvorno područje u južnoj Namibiji i na prostranome području JAR-a. Uzgoj je kao i kod aloe vere vrlo jednostavan. Biljku je moguće razmnožavati pomoću sjemena ili pomoću izdanaka. Nažalost, ova vrsta se uzgaja više radi ukrasne vrijednosti nego zbog svojih ljekovitih učinaka. Stoga pri odabiru sjemena ili biljaka pazite koju vrstu aloe zapravo kupujete - je li to doista ljekovita aloe vera.

Uzgoj aloe vere

Aloe vera zbog svog porijekla preferira lagane i dobro propusne substrate. Zemlja bi trebala biti pješčano-ilovasta. U posudi za uzgoj mora biti dobra drenaža kako bi se spriječilo prekomjerno zalijevanje biljke, što može rezultirati čak i uginućem biljke. Sjeme aloe vere možete saditi u posudu za sjeme npr. (mini staklenik) tijekom cijele godine, no najpovoljnija je sjetva u proljeće. Nakon sjetve zalijte i stavite na toplo i svijetlo mjesto. Najpovoljnija temperatura za klijanje je oko 21 °C. Supstrat mora biti kao i za uzgoj odraslih biljaka vrlo propustan s drenažnim slojem na dnu posude. Kako bi se spriječio razvoj plijesni koje bi mogle oštetiti sjeme, sterilizirajte supstrat toplinom (npr. pečenjem u pećnici). Nakon klijanja počnite posudu za sjeme polako provjetravati. Sjeme redovito zalijevajte kako ne bi presušilo. Kada mlade biljčice ojačaju, preporučljivo ih je presaditi kako bi imale dovoljno prostora i hranjivih tvari za daljnji rast. Odrasle biljke uzgajajte na sunčanom ili polusjenovitom mjestu. Ljeti je moguće biljku premjestiti na vrt ili balkon. Postavite je međutim na takvo mjesto gdje će biti zaštićena od dugotrajnih kišnih oborina. Povremeno joj ipak možete priuštiti boravak na kiši ili obilno zalijevanje (uranjanjem posude na 10 minuta u odstajalu vodu). Aloe će tako nadopuniti vodu u svoje mesnate listove. Nakon obilnog dotoka vode ostavite aloe da se dobro osuši. Ovaj režim uzgoja odgovara tim biljkama jer ih podsjeća na razdoblje kiša i razdoblje suše u njihovoj domovini. Prije dolaska mraza premjestite biljku na zimsko mjesto. To može biti i hladnije i tamnije s temperaturom oko 10 - 15 °C. U tom razdoblju biljka miruje, ne raste i živi pretežno od vode pohranjena u listovima. Pri "hladnom" prezimljenju ograničite zalijevanje - dovoljno je umjereno zalijevanje maks. 1x mjesečno. Aloe ipak može prezimiti i u grijanim prostorima na prozorskoj dasci. Na "toplijem" zimovalištu zalijevajte aloe 2x mjesečno, tako da između pojedinih zalijevanja supstrat dobro prosuši. Ako ćete aloe prezimiti u tamnijoj prostoriji, pazite na proljeće da je odmah ne izložite jakom proljetnom suncu, biljka bi se mogla opeći. Radije je neko vrijeme polako naviknite na svjetlo i zasjenjujte je. Oko biljke aloe ubrzo će se početi stvarati mlade biljčice (izdanci) koje možete odvojiti i tako dobiti nove biljke. Aloe treba s vremena na vrijeme presaditi u veću posudu, pogotovo ako je puštate da raste s izdancima (stvara prekrasne grmove). U posudi biljka ne dostiže takvu veličinu kao u slobodnoj zemlji na izvornim staništima.

Ljekovita djelovanja i primjena aloe vere

Aloe vera je pogodna za vanjsku i unutarnju uporabu. Uzgajivačima se preporučuje prvenstveno vanjska primjena, jer bi kod unutarnje uporabe, ako se ne pridržavaju pravilnog doziranja i načina pripreme, moglo doći prije do štete po zdravlje nego do liječenja. Listovi aloe sastoje se od dviju komponenti - površina lista sadrži lateks koji može nadražiti ljudsku kožu. U ljekovite svrhe koristi se gel koji se nalazi unutar lista. Nanošenjem gela iz razrezanog lista može se ubrzati zacjeljivanje manjih opeklina, posjekotina ili ogrebotina koje nisu previše ozbiljne, ali mogu biti neugodne. Sok koji istječe iz listova ima rashladni i hidratantni učinak koji znatno smanjuje neugodno pečenje i pomaže u brzom zacjeljivanju rane. Aloe veru mogu isprobati i mladi ljudi koji imaju problema s akni. Liječenje je međutim dugoročnije i treba računati s početnim blagim pogoršanjem stanja, jer će nečistoće isplivavati na površinu. Tijekom redovite uporabe situacija se stabilizira i dolazi do znatnog poboljšanja stanja kože. Gel od aloe vere može umiriti i kožne alergijske reakcije, ekzeme, kožu ubodenu od insekata. Može čak ublažiti i tijek herpes zostera. Pripravci namijenjeni za unutarnju uporabu pomažu kod dijabetesa i pretilosti, nezdrave kose i kože, celulita, problema s probavom, astme, karijesa i upala desni te bolova u zubima. Ekstraktom iz aloe mogu se liječiti i upaljene rane, infekcije uha. U posljednje vrijeme pojavilo se čak niz izvještaja o uspješnom liječenju raka probavnog trakta pripremljenim sokom od aloe. Što je zapravo uzrok ljekovitih djelovanja aloe? To je sadržaj vrlo vrijednih enzima, aminokiselina, minerala, vitamina, biljnih glikozida i antrakinona koji su sadržani u mezgi lista i pomažu organizmu ispirati toksične tvari iz tijela. Aloe se stoga često smatra najučinkovitijim prirodnim detoksikacijskim sredstvom 3. tisućljeća. U aloe je dokazana prisutnost vitamina A, B1, B2, B6, B12, C, PP i E, folne kiseline, beta karotena i mineralnih tvari kao što su kalcij, kalij, magnezij, natrij, krom, bakar, željezo, cink i mangan.

Savjet: Isprobajte aloe veru u obliku gela.

Aloe vera je ljekovita, ali u neodgovarajućim dozama može i naštetiti

Aloe vera je doduše ljekovita, ali u neodgovarajućim dozama može i naštetiti. Negativne reakcije mogu se pojaviti pri vanjskoj i unutarnjoj uporabi. Kod vanjske uporabe može se pojaviti iritacija ili alergijski osip, u tom slučaju prestanite koristiti aloe veru. Veću pozornost trebali biste obratiti pri unutarnjoj uporabi. Aloe vera sadrži proljevne tvari koje mogu uzrokovati grčeve u području abdomena i jaku proljev, a također mogu dovesti do prekrvljenosti organów zdjeličnih. Iz tog razloga aloe vera ne bi se smjela koristiti tijekom trudnoće i dojenja te pri problemima s hemoroidima. Unutarnja uporaba nije preporučljiva ni za djecu.

Čak i ako vam aloe vera ne uzrokuje nikakve tegobe, ne smije se koristiti dugoročno jer bi moglo doći do oštećenja želuca ili bubrega - ne zaboravite na to!