Douglaska tisolistá - što niste znali o njoj

Duglazija - što niste znali o njoj

Trend četinjača u vrtu se nastavlja. Niste odabrali jednogodišnji Ljetni čempres, niti dekorativnu, dugovječnu, listopadnu Kinesku metasekvoju? Pogledajte Duglaziju. Duglazija (lat. Pseudotsuga menziesii) - je četinjača iz roda Pseudotsuga, koja se u Europi uzgaja već od 1827. godine, kada je uvezena iz Amerike u Škotsku (od strane škotskog botaničara Douglasa, po kojem je i dobila ime), odakle se brzo raširila po cijeloj Europi. Iako se Duglazija najčešće uspoređuje sa smrekom i jelom, pripada porodici borovki (lat. Pinaceae). Prvobitno je Duglazija bila rasprostranjena u Americi, od Sjeverne Amerike, preko Kanade, do Kalifornije. Nalazimo je u gorju Santa Cruz, u Sierra Nevada i Klamath Mountains. Duglazija se često naziva "kralj šuma pacifičke obale SAD-a". Duglaziji odgovara u nizinama, na obali i u gorju do visine oko 1800 m.n.v. Duglazija je zimzeleno drvo. Radi se o četinjači sličnoj jelama i smrekama. Međutim, ima finiji izgled. Spada među brzorastuće četinjače. Raste 3x brže od smreke. Duglazija je drugo najviše drvo na svijetu nakon zimzelene sekvoje. Ima ravno čvrsto deblo i gotovo vodoravno rastuće grane, koje rastu u mekano građenoj, stožastoj, pravilnoj krošnji.

Duglazija - kako je prepoznajemo

Stabla imaju dugačak glavnati korijen, koji je u plitkom tlu bogato razgranat. Unatoč svojoj visini, stabla su čvrsto usidrena u tlu i ne pate od rušenja. Deblo Duglazije je izrazito dekorativno. U mladosti stabla ga prekriva glatka, zelenočiva kora s smolastim mjehurićima. U starosti stabla se kora pretvara u crvenkasto-smeđu, ispucalu koru, koja u sebi ima plutolike žile. Ovi plutolike izrasline u kori pomažu stablima da prežive šumske požare. Duglazija je drvo koje je gotovo nemoguće zapaliti. Duglaziju dalje prepoznajemo po specifičnom mirisu iglica. Nakon što se zgnjave u ruci, ugodno mirišu na limun. Ove iglice ostaju na grani oko 4-8 godina. U sjeni su iglice raspoređene u dva reda. Na sunčanom mjestu su iglice spljoštene, mekane, do 3,5 cm duge. Češeri Duglazije su čvrsti, ne raspadaju se. Vise prema dolje i imaju vitak oblik. Sastoje se od troškrilnih pokrovnih ljusaka koje se preklapaju. Muški češerići su žutocrveni, rastu na donjoj strani izbojaka, a ženski češerići su smeđecrveni, 4-7 cm dugi i prelaze u češere koji vise prema dolje. Sjemenke u češeru su oko 6 mm velike, sjajne, s dugim krilcem. Na stablu se češeri pojavljuju otprilike nakon 30 godina.

Douglaska - uzgoj

Douglaski pri sadnji odgovara umjereno zasjenjenje, koje pomaže mladom stablu da prosperira. U kasnijoj dobi je povoljnije sunčano mjesto. Douglaska je stablo više-manje primorsko, pa joj odgovara viša vlažnost zraka. Može se dogoditi da u našim uvjetima tijekom zimskih mjeseci stablo primrzne, ali se vrlo dobro regenerira. Vrlo dobro se regenerira i nakon ogriza od divljači. Za razliku od jela i smreka ne smeta joj duža suša. Međutim, ne podnosi prekomjernu vlagu. Douglaski najviše odgovara hranjivo, duboko, ilovasto tlo. Prosperira i u težim tlima ili šljunkovitim. Ako Douglasku posadite u glineno tlo ili tlo teško i siromašno hranjivim tvarima, može se dogoditi da raste loše i zakržlja.

Sjeme Douglaske sijemo u proljeće izravno na gredicu. Douglasku možemo uzgajati i za oblikovanje u bonsai ili kao četinjač u posudi. Oblikujemo je samo u proljeće, kada su grane pune sokova i neće doći do lomljenja grana. Grane obmotamo žicom i postavimo u vodoravni položaj okomito na deblo stabla. Sjeme Douglaske prije sadnje stratificiramo tijekom 14 dana na hladnom (hladnjak) na temperaturi od 3-5°C.

Douglaska tisolistá dobro podnosi presađivanje i u odmakloj dobi, za razliku od drugih četinjača. Douglaski naprotiv ne odgovara pomlađivanje i rezanje grana. Prorjeđivanje provodite samo u krajnjim slučajevima.

Douglaska - zanimljivosti

Douglaska tisolistá je gospodarski najvažnija američka drvna vrsta. Zato je Douglaska najkorisnija uvezena drvna vrsta u Europu i Češku. U našim šumama zastupljena je na 3800 ha, što znači udio od 0,1% od rastućih četinjača. Douglaska sadrži vrlo vrijedno srčano drvo. Obrađuje se u industriji namještaja. Također za proizvodnju drvenih podova, terasa i obloga desaka. Ima vrlo dekorativnu i ukusnu teksturu drva. Svojstvima je najsličnija drvetu ariša.

Douglaska tisolistá pogodna je za sadnju u parkove. Kao solitér ili u skupne sadnje. Pogodna je za urbano, sušnije okruženje. Prilagodljivija je od smreka i jela. Ali je također razgranjenija. U današnje vrijeme je također važna šumarska i hortikulturna drvna vrsta.

Eterična ulja Douglaske koriste se u aromaterapijama. Koriste se također pri proizvodnji boja i gnojiva. Dijelovi Douglaske mogu se koristiti kao zamjena za čaj ili kavu, također kao začin. Ekstrakt se koristi protiv nekih bolesti kao što su artritis, bubrežna astenija, pogodan je za dezinfekciju i ispiranje usne šupljine, ima antibakterijsko djelovanje.

Najstarije posječeno stablo imalo je 1400 godova. U divljini Duglas naraste do visine od 100 m. U Češkoj Duglas naraste do visine od 40 m. Najstariji češki Duglas ima 50 m visine i star je 160 godina. Tko voli planinarenje, može posjetiti najstarije zasađene Duglase u dolini Babičino, gdje rastu kod Crvenog mosta otprilike od 1870. godine. Nalazi se između ostalog i u dvorskom parku na Sychrovu, u parku Chudenický te u divljini - u šumi Baldeck.

Autor: Hana Michalíková