Četinjače u vašem vrtu

Crnogorice ubrajamo u razred golosjemenjača, a možemo ih susresti na cijelom području Hrvatske. Radi se o široko raširenim vrstama stabala, za koje malo tko više zna da se nazivaju i konifere, što u doslovnom prijevodu znači „šiškonoše".

Malo povijesti

Crnogorice su ovdje mnogo duže nego što su se pojavile prve zabilježbe o ljudskoj rasi. Njihovo podrijetlo potražimo u paleozoiku, preciznije u geološkom razdoblju zvanom karbon. Tamo su se prema znanstvenicima i istraživačima pojavile prve crnogorice uopće. Radilo se o prvim lastavicama koje su pokušavale pronaći čvrsto mjesto na planetu. Sve je započelo mnogo ranije, u doba mezozoika, gdje su crnogorice zabilježile veliki napredak. Svog apsolutnog vrhunca dostigle su u kredi. Njihov specifičan razvoj može se pratiti na primjeru najstarijih primitivnih biljaka iz reda gingkolike i cikasolike, koje možemo usporediti s mlađim borovolikim.

Rasprostranjenje konifera

Ako budemo tražiti neospornu razliku između crnogorica i listopadnih stabala, dakle ako zanemarimo njihov izgled, tada ćemo otkriti da su crnogorice mnogo starije od listopadnih stabala. U svom ranom razdoblju spadale su među dominantne vrste na našem planetu. Najviše su pokrivale umjereni klimatski pojas, najradije imaju planinske lokacije, gdje dominiraju i danas. Ako svoju pozornost prenesemo u tropske oblasti, gdje se crnogorice također pojavljuju, tamo ćemo naići na cikasolike vrste. Gingkolike se bore s egzistencijalnim problemom, ali unatoč tome sačuvale su se u kineskom tropskom pojasu, gdje se kriju posljednje od posljednjih. Za potpunost rasprostranjenosti ne smijemo zaboraviti prekrasnu kategoriju lijanostolikih crnogorica, koje nalazimo u područjima Starog i Novog svijeta.

Detaljniji opis biljaka

Crnogorice spadaju u raznolika zimzelena stabla, no javljaju se i u obliku grmova i lijana. Svoju prednost pokazuju u velikoj otpornosti i sposobnosti nošenja s razdobljem suše i nedostatkom vlage. U većini slučajeva možemo sa sigurnošću reći da se radi o dvodomnim biljkama, što znači da jedna od biljaka ima muške reproduktivne organe, a druga ženske reproduktivne organe. Nemaju tipične listove koje možemo uočiti na listopadnim stablama, ali se njihovim iglicama ipak kaže listovi. Čak se dijele na iglicaste, ljuspičaste, glatke ili peraste. Listovi im neprestano dorastaju, zahvaljujući smolnim kanalićima. Razmnožavaju se uz pomoć vjetra ili kukaca, koji prenose pelud sa muških češera na ženske reproduktivne organe. Potom dolazi do sjedinjavanja i stvaranja sjemena, koje je slobodno uhvaćeno u mesnatu ovojnicu u jednom od češera. Postoje i patuljaste crnogorice koje imaju znatno usporen rast.

Redovi četinjača

• Ginkgotvaré – Vrlo su otporne. Uspijevaju kako u suhim područjima, tako i u nepovoljnim uvjetima s vrlo niskim temperaturama. Razmnožavanje ove polako nestajuće vrste vrlo je slično kao kod ostalih. Muški reproduktivni organi mogu podsjetiti na rese, u njima je skriven pelud koji mora dospjeti do skupine semenki s peteljkama na ženskim stablima. Plodovi podsjećaju na zelene trešnje, što je glavno prepoznatljivo obilježje s amaterskog stajališta. Budući da se njihov rasprostir suzio na područje današnje Kine, nije čudo da se njihovo sjeme pojavljuje u njihovoj nacionalnoj kuhinji, kao i u Japanu. Također se obilno koriste kao lijek za različite bolesti.

• Cykasotvaré – Radi se o najnižim dvodomnim četinjačama s pernatim listovima. Stabla imaju jednopolne češere skrivene na samom vrhu debla. I ova vrsta četinjače našla je primjenu u kuhinji. Traži se srž i sjeme, ali zbog visokog sadržaja toksina zahtijevaju specifičnu obradu – fermentaciju, kuhanje ili ispiranje.

• Borovicotvaré – Ova vrsta ima najbrojniju rodovsku zastupljenost. Sjemenke su opremljene tzv. krilcima i nakon sazrijevanja se samostalno oslobađaju iz češera, jer se oni pod utjecajem moćne prirodne sile raspadaju. Sjemenke se raznose vjetrom.

• Liánovcotvaré – Radi se o zimzelenim biljkama koje se javljaju u obliku lijana i grmova, ali i stabala. U ovom drvu možemo pronaći efedrin, točnije u području grančica i u mesnatom omotaču sjemenki koje upečatljivo podsjećaju na bobice.

Čemu služe četinjače

Glavni adut koji je stabla uvijek izdizao u tražene sfere i koji će i dalje izdizati jest sam proces samoobnove koji osigurava nezamjenjiv građevinski i konstrukcijski materijal. Sve češće se susrećemo s povratkom drvenoj modi. Potražnja za njim je ogromna. Isto tako se koristi i u industriji papira. Stablo nam je dalo knjigu, a knjiga znanje. Stabla su i izvor topline i hrane za mnoge životinje. Veliku ulogu imaju u osiguravanju kisika. Njihov dokazano pozitivan utjecaj pronađen je i u području ljudske psihe, zato nam je u šumi tako ugodno. Cijenimo četinjače i stabla općenito, bez njih ne bi bilo života. Posadite nekoliko stabala i na svojoj okućnici i okušajte njihov blagotvoran učinak na ljudski um.