Mesožderke biljke

Rosike privlače svoj plijen "kapljicama" rose na svojim listovima - no to je pažljivo osmišljena zamka iz koje nema bijega.

Rosike su fascinantne mesožderke koje koriste lukavu strategiju za lov na insekte. Njihovi listovi prekriveni su ljepljivim kapljicama koje izgledaju kao osvježavajuća rosa, no zapravo su to probavni sokovi koji služe kao smrtonosna zamka.

Kako funkcionira lov rosika:

Sjajne kapljice na listovima privlače insekte koji traže vodu ili nektar
Čim insekt dodirne list, zaglave u ljepljivom sekretu
List se polako savija oko plijena
Probavni enzimi razgrađuju insekta i rosika apsorbira hranljive tvari

Rosike rastu na siromašnim tlima gdje nedostaje dušika i drugih hranjivih tvari. Stoga su razvile ovu nevjerojatnu sposobnost - love insekte kako bi nadoknadile manjak nutrijenata iz tla. Njihova "rosa" zapravo sadrži mukopolisaharide koji čine savršeno ljepilo te enzime za razgradnju proteina.

Za uzgajivače ovih jedinstvenih biljaka važno je znati da rosike zahtijevaju specifične uvjete - visoku vlažnost zraka, kiselo tlo i destiliranu vodu za zalijevanje. No njihova izvanredna prilagodba i hipnotizirajući izgled čine ih iznimno zanimljivim dodatkom svakoj kolekciji egzotičnih biljaka.

Rosika je vrlo zanimljiva mesožderska biljka koja ima svoj specifičan mehanizam hvatanja - ljepljivi sluz na listovima.

Zahvaljujući ovom ljepljivom sluzu, rosika izgleda kao da su njeni listovi prekriveni kapljicama rose.

Ne odustajte od ovog prizora unaprijed, neke vrste rosika mogu uzgajati i manje iskusni uzgajivači. Dovoljno je znati u koju skupinu rosika pripada upravo vaša, jer tome morate prilagoditi uzgoj.

U ovom članku pronaći ćete: osnovne informacije o rosici, uzgoj, patuljaste rosike, svjetloljubive rosike, vrste

Rosike

Rosike (lat. Drosera) su još jedan rod koji pripada mesožderskim biljkama. Rosike pripadaju porodici rosika (lat. Droseraceae) zajedno s aldrovandom (lat. Aldrovanda) i muholovkom (Dionaea). Rod rosika broji oko 150 vrsta, formi i varijeteta.

Rosike imaju dugu povijest, prvi zapisi o ovim biljkama potječu još iz 12. stoljeća. Službeno je rod rosika opisao C. Linné 1753. godine.

Naziv ovog roda mesožderskih biljaka potječe od grčke riječi "droseros" što znači "prekriven rosom". Rosike divlje rastu na svim kontinentima u različitim klimatskim područjima. Neke vrste rosika rastu u tropskim područjima, druge su predale prednost umjerenoj do hladnoj klimi.

Postoje čak i rosike koje preživljavaju u ledenastim regijama. Većina rosika raste na svijetlim staništima koja su cijele godine ili barem sezonski znatno vlažna.

Upoznavanje s Rosikom

Rosike su višegodišnje biljke koje tvore rozete. Veličina rozete ovisi o konkretnoj vrsti. Australske patuljaste rosike imaju rozetu promjera nekoliko milimetara, dok stabljike australske gomoljaste rosike mogu dostizati visinu i nekoliko metara.

Oblik listova i njihova boja također ovise o konkretnoj vrsti. Rosike su u tom pogledu vrlo raznolike. Mehanizam hvatanja rosike potpuno je različit od npr. špirlice, o kojoj također možete pročitati na našoj web stranici. Listovi rosike pokriveni su tentakulama, na čijim krajevima se nalaze žlijezde koje stvaraju ljepljivi sluz.

Ljepljivi sluz osim hvatanja sitnih insekata brine se i o naknadnom varenju. Sitni insekti privučeni su odrazom svjetlosti i crvenom bojom tentakula. Zatim se plijen zalijepi na ljepljive kapljice iz kojih više nema izlaza. U pokušaju oslobađanja, žrtva se sve više obavija sluzom.

Neke vrste rosika (npr. Drosera burmannii) mogu svoje tentakule saviti prema središtu lista, čime svoj plijen dodatno i steže.

Rosike se dijele u četiri skupine prema svojoj izvornoj domovini.

Cvjetovi rosika obično su bijeli ili ružičasti, cvjetaju samo nekoliko dana. Cvjetovi se sastoje od pet čašičnih i pet latičnih listića te pet prašnika s tri tučka. Prednost rosika je činjenica da su mnoge vrste samooplodne.

Uzgoj rosika prema skupinama

Rosike se dijele u četiri osnovne skupine prema mjestu podrijetla. S izvornim staništem povezani su i zahtjevi pojedinih rosika za uzgoj.

Osnovne skupine rosika su patuljaste rosike, nezatežuće svjetloljubive rosike, rosike prašuma Australije koje vole sjenu i rosike s prezimljujućim pupovima.

Patuljaste rosike

Među patuljaste rosike spadaju primjerice Drosera callistos, Drosera enodes, Drosera mannii, Drosera parvula, Drosera pygmaea, Drosera roseana i Drosera spilos.

Patuljaste rosike za zadovoljavajući rast zahtijevaju maksimalnu količinu svjetla tijekom cijele godine. U stanu ih postavite na istočni, južni ili zapadni prozor. Rosike se uzgajaju u plastičnim posudama promjera oko 15 cm.

Ne bojte se u veću posudu staviti i manje biljke, prednost veće količine supstrata je bolja stabilnost pH. Posude napunite supstratom pomiješanim od vlaknastog lišajskog treseta i finog silicijskog pijeska u omjeru otprilike 1:2.

Patuljaste rosike su toploljubive biljke koje zahtijevaju u ljetnom razdoblju temperature u rasponu otprilike 18 - 25 °C, a zimi otprilike 15 - 20 °C. Patuljaste rosike dobro napreduju u širokom rasponu vlažnosti od 40 % pa do 80 %.

Kao i ostale mesožderske biljke, za zalijevanje se preporučuje meka voda, najbolje kišnica ili destilirana. Tijekom vegetacijskog razdoblja rosike bi trebale neprestano stajati u vodi, supstrat u tom razdoblju nikada ne smije presušiti.

Zimi rosike trebaju znatno manje vode, ali i ovdje vrijedi pravilo - supstrat nikada ne smije presušiti, mora biti stalno vlažan.

Nezatežuće svjetloljubive rosike

U skupinu svjetloljubivih nezatežućih rosika spadaju primjerice Drosera indica, Drosera burmanii, Drosera capillaris, Drosera capensis, Drosera dielsiana i Drosera binata.

Uzgoj ove skupine rosika sličan je kao kod patuljastih rosika. Bez problema rastu u običnim plastičnim posudama napunjenim smjesom vlaknastog treseta i silicijskog pijeska (omjer 2:1).

Ako uzgajate rosike na zatvorenom staništu, ne zaboravite ih dovoljno prozračivati.

Na površinu supstrata možete posaditi mahovina koja će rosikama stvoriti ugodno mikroklimatu. Rosikama osigurajte tijekom cijele godine dovoljno svjetla. Preporučena temperatura za uzgoj rosika razlikuje se za ljetno i zimsko razdoblje.

Ljeti je optimum u rasponu 20 - 25°C, zimi je niža, otprilike od 10 - 18 °C. S temperaturom usko je povezana i vlažnost te prozračnost. Nezatvarajuće svjetloljubive rosike napreduju pri vlažnosti zraka od oko 60 - 80 %.

Za zalijevanje i za prskanje koristite isključivo meku kišnicu ili destiliranu vodu. Ljeti rosike ostavite da stoje u vodi, zimi samo održavajte vlažan supstrat. Ako se budete tijekom zime uzorno brinuti o rosike, nagraditi će vas u proljeće bijelim ili ružičastim cvjetovima koji izrastu na visokoj stabljici.

Rosike s prezimljujućim pupovima

U ovu skupinu rosika spadaju primjerice Drosera rotundifolia, Drosera linearis, Drosera intermedia i Drosera stenopelata.

Ova skupina rosika zahtijeva što više svjetla tijekom cijele godine. Optimalno je uzgajati rosike pri stalnoj temperaturi u rasponu 15 - 28 °C. Rosike s prezimljujućim pupovima ne podnose ni previše visoke ni previše niske temperature.

Preporučena vlažnost za uzgoj ovih rosika kreće se u rasponu od oko 60 - 80%. Biljke po mogućnosti redovito prskajte. Ne zaboravite na prozračivanje, ono je uvjet za uspješan uzgoj. Posebnost ove skupine rosika je način njihovog prezimljivanja.

Većina rosika iz ove skupine zimi se zatvara i stvara tzv. hibernakule (prezimljujuće pupove), koji na kraju vegetacijske sezone opadaju od matične biljke te iz njih u proljeće izraste nova biljka.

Hladoljubive prašumske rosike Australije

U ovu skupinu spadaju primjerice Drosera schizandra, Drosera prolifera i Drosera adelae. Kako sam naziv govori, ova skupina rosika je nešto manje zahtjevna za svjetlo od ostalih rosika.

Ovoj skupini rosika dovoljna je uobičajena dnevna svjetlost, zimi im ne stvara problem ni kraći dan i niži intenzitet svjetla. Nije potrebno umjetno osvjetljenje. Hladoljubive prašumske rosike trebaju manje svjetla, ali više vlažnosti.

Preporučena vlažnost okoline za uzgoj ovih rosika je od 70 do 100%. Biljke dodatno redovito prskajte. Ova skupina rosika ne ograničava rast u zimskom razdoblju, rastu jednako tijekom cijele godine, stoga zahtijevaju i stalnu temperaturu tijekom cijele godine u rasponu od 18 - 30 °C.

Čime dodatno pomoći rosikama?

Rosikama najviše pomaže redovito prskanje mekom vodom. Gnojivom im sigurno nećete pomoći, stoga gnojivo nikada ne dodavajte u vodu, rosike i ostale mesožderke biljke bi uginule zbog viška hranjivih tvari.

Rosikama najbolje pomoći redovitim prskanjem, gnojivo im šteti!

Hranjenje? Hranjenje rosika nije potrebno. Ako biljke nisu izolirane od okoliša i kukci im mogu prići, uhvatit će hranu same. U suprotnom, povremeno im možete baciti živu muhu.

Presađivanje rosika

Rosike ne treba presađivati prečesto, ovisi o okolnostima. Obično se presađuju jednom u 2 - 3 godine. Najpovoljnije razdoblje za presađivanje je kraj zime, kada završi razdoblje mirovanja.

Sijanje rosika

Sijanje rosika nije nimalo složeno. Međutim, potrebno je paziti koju rosiku sijete. Rosike s prezimljujućim pupoljcima siju se drugačije nego tropske rosike.

Tropske rosike sijte u uređaj za sijanje, npr. u mini stakleniku ili u posudu napunjenu tresetom bez prilagođenog pH (najbolje na pH 5,5). Treset prije sjetve temeljito navlažite kišnicom. Na površinu supstrata ravnomjerno rasporedite sjeme rosika, ne zatrpavajte ga.

Rosike za klijanje trebaju visoku vlažnost zraka i stalno vlažan supstrat, stoga je potrebno sjeme prekriti staklom, staviti u plastičnu vrećicu ili najbolje smjestiti u mini stakleniku.

Rosike s prezimljujućim pupoljcima nakon sjetve trebaju proći razdoblje hladnoće.

Posudu (posude) sa sjemenom moguće je smjestiti u podlogu s vodom, kako bi treset mogao stalno upijati potrebnu vlagu. Uređaj za sijanje smjestite na svijetlo mjesto, ali bez izravnih sunčevih zraka, koje bi mogle lako opeći mlade biljke.

Sjeme bi trebalo početi klijati nakon cca 14 dana do 1 mjeseca ovisno o uvjetima. Nakon klijanja počnite sjeme polako provjetravati, kako bi se biljke navikle na nižu vlažnost zraka.

Za prvo presađivanje u uobičajeni supstrat mlade rosike su spremne nakon cca 2 - 3 mjeseca. Nakon presađivanja rosike cca tjedan dana manje zalijevajte, zatim zalijavanje vratite na normalu.

Ako se na listovima rosike ne budu pojavljivale željene "kapljice" potrebno je povećati vlažnost zraka npr. smještanjem biljaka u poluzatvoreni akvarij ili u veću staklenu posudu.

Sjemenke rosike s pupoljcima koji prezimljuju moraju prije sjetve proći kroz hladnoću kao i u prirodnom okruženju. Sjemenke posijte u posudu na isti način kao i tropske rosike, ali umjesto na svijetlo mjesto stavite ih na hladno (najbolje na dno hladnjaka).

Idealna temperatura u ovoj fazi sjetve je oko 5 °C. U hladnjaku biste trebali držati sjetve otprilike mjesec dana. Za to vrijeme će doći do razgradnje inhibitora klijanja.

Nakon mjesec dana izvadite sjetve iz hladnjaka i postavite ih na svijetlo mjesto. Dalje postupajte kao i kod tropskih rosika. Ne zaboravite na dovoljnu vlažnost supstrata i postupno prozračivanje nakon klijanja.

Puno uspjeha u uzgoju rosika želi vam Lenka Z.