Grahorica je trajna cvjetnica za koju je poznato da rod ima preko 200 vrsta koje rastu na cijeloj sjevernoj polulopti, a zatim i u južnoj Africi i Južnoj Americi. Međutim, samo se neke od njih koriste kao ukrasne biljke. Najpoznatija je jednogodišnja penjajuća mirisna grahorica. Od trajnih vrsta dolaze u obzir uglavnom dvije niže navedene vrste.
Grahorica (lat. Lathyrus) je trajna cvjetnica, za koju je poznato da rod ima preko 200 vrsta koje rastu na cijeloj sjevernoj hemisferi, zatim u južnoj Africi i Južnoj Americi. Međutim, samo se neke od njih koriste kao ukrasne biljke. Najpoznatija je jednogodišnja mirisna penjajuća grahorica. Od trajnih vrsta dolaze u obzir uglavnom dvije niže navedene vrste.
Lathyrus latifolius
Podrijetlom je iz južne Europe i doseže visinu od 100 - 200 cm. Tvori duge stabljike koje se penju pomoću pipaka. Stabljika je četverokutna, upadljivo krilata, obavijena sivkastozelenim, parno pernatim, jajasto elipsoidnim listovima. U pazušcima listova izrastaju bezlisne drške koje nose 5 - 8 leptirasto oblikovanih cvjetova u boji bijeloj ili ružičastoj do karminsko crvenoj. Međutim, cvjetovi ne mirišu.
Biljke su prilično nezahtjevne i dobro rastu u svakom malo boljem tlu, ne pate od ničega i traju na mjestu mnogo godina. Dobro podnose i agresiju trave te značajnu sušu. Najbolje uspijevaju na sunčanom položaju. Vrlo su pogodne za penjanje uz ograde, pergole, sjenice itd. Na zemlji bez potpore stvaraju guste sklope, visoke oko 30 cm, te su tako vrlo pogodne za pokrivanje različitih sunčanih padina i obala. Razmnožavaju se uglavnom sjemenom.
Lathyrus vernus
Potječe iz Europe do Sibira. Biljka tvori kompaktne grmove bez izbojaka. Olistjena je svijetlozelenim, sjajnim, jajastim listićima. Crveno ljubičasti cvjetovi su po 5 - 15 u gustim grozdovima. Riječ je o otpornoj biljci koja uspijeva u svakom humoznom tlu s dovoljno vlage, u polusjeni do sjeni. Primjenu ima u skupinama proljetnih cvjetnica. Razmnožava se dijeljenjem i sjemenom.