Povrtna paprika Ozarowska slatka crvena

Capsicum annum - Ozarowska

Višegodišnja biljka podrijetlom iz Meksika. U uzgoju se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine od 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično raspoređene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli, peterodijelni. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se oko tri tisuće sorti paprika, slatkih i ljutih. Ljutinu uzrokuje alkaloid kapsaicin. Isprva se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začina, odnosno kao povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste ponajprije dvije vrste paprike. Prva je paprika jednogodišnja (Capsicum annuum). Druga paprika koja se često koristi za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, poznate kao čili. Općenito se paprike dijele u šest skupina: šiljaste paprike (mađarski tip), kvadratne paprike, jabučaste paprike, babure, volovski i ovnujski rogovi te začinske, odnosno čili.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su, među ostalim, značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrtne sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su pak izvrstan pikantan začin! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski obrađivati, jesti hladne, prikladne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Izvrstan su dodatak dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo, sunčano, zaštićeno mjesto. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23 °C. Temperature ispod 14 i iznad 30 °C su ekstremne i paprikama ne prijaju. Paprike sadimo po 2 jednu pokraj druge. Paprike je dobro redovito vezati. Idealno je pričvrstiti biljku uz potpornu motku i u donjem i u gornjem dijelu biljke. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju ne zalijevamo i ne prskamo na izravnom suncu jer bismo ih opekli. U plasteniku ili stakleniku paprike također rastu mnogo brže, ponajprije zahvaljujući temperaturi i vlazi. Paprike redovito pregledavamo jesu li napadnute štetnicima te se ne pojavljuju li znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Da bismo si olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresetne jiffy tablete. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru sa zemljom bogatom hranjivima. Možemo dakle koristiti poseban supstrat za sjetvu koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjemenke sadimo oko 1 cm duboko. Posađene sjemenke tretiramo Previcurom i tako osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura bi se trebala kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlaga zraka za pravilan rast presadnica ne bi se smjela mijenjati. Klijancima je potrebno mnogo svjetla kako se ne bi izduživali. Kad na malim biljkama izniknu barem dva lista, vrijeme je da ih presadimo u lončić. Biljke s busenom korijena presađujemo na trajno mjesto na razmak 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno pristupačne vode u tlu i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovna gnojidba je unošenje zrelog goveđeg gnoja ili komposta u tlo u koje ćemo saditi paprike. Ovu gnojidbu provodimo na jesen. Na jesen istodobno površinu kalcificiramo dozom od oko 3,6 kg/m2 mljevenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na mjestu uzgoja. Prije sadnje dobro je u tlo unijeti 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s višim udjelom dušika. Tijekom vegetacije zatim prihranjujemo vodotopivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istodobno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike često napadaju štetnici koji sišu, poput lisnih uši, štitastih moljaca ili grinja. Za zaštitu možemo koristiti pripravak Mospilan, Decis Mega ili pripravak Symfonie od Natury.

  Pri velikoj vlazi zraka plodove mogu napasti plijesni i gljivice. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Za zaštitu od ovih gljivičnih bolesti prikladan je pripravak Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprike. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i propadaju. Raznobojne pjege, osobito na plodovima, uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Kod ovih napada na biljke najbolji je način njihovo uništavanje.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno navodnjavanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ti se nedostaci mogu očitovati poremećajima plodova, listova i cvjetova, koji se često zamjenjuju s plijesnivim oboljenjem. Ako su biljke napadnute nekrozom, održavamo ravnomjerno natapanje, dovoljnu ishranu i tretiramo ih primjerice učinkovitim kalcijevim kloridom ili posebnim folijarnim gnojivom.

• Paprike uzgajane zbog zelenih plodova beremo već sredinom srpnja. Crvene ili žute plodove beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (čili) beremo na jesen, ako se uzgajaju na otvorenom ili u stakleniku.