Borba protiv puževa u vrtu

Borba protiv puževa u vrtu

U vrtu se može susresti s cijelim nizom puževa, svi pripadaju skupini plućnjaka. Za kretanje im služi mišićavo stopalo, pomoću kojeg se uz izlučivanje sluzi kreću. Daleko lakše im je kretanje po vlazi, stoga su aktivni pretežno noću, tijekom kiše i nakon nje. Puževi su hermafroditi, tj. svaka jedinka je dvospolna, no polaganju jajašaca prethodi parenje s drugom jedinkom. Za unos hrane koriste radulu, što je jezik pilaste površine kojim u biti hranu struže. Traže mekana i oštećena tkiva biljaka. Neki puževi pomažu razlagati odumrle dijelove biljaka i na uzgojenim biljkama se hrane samo povremeno, drugi su sposobni populacijske eksplozije i u za njih povoljnim uvjetima snažno ugroziti urod.

Popis puževa s kojima se može susresti u vrtu

Vinogradski puž (Helix pomatia) je poznati, relativno veliki puž s desno uvijenom kućicom, brojan prvenstveno na vapnenastom tlu. U biti sve vrste puževa s kućicama vezane su za barem djelomično alkalna tla. Premda je vinogradski puž razmjerno rasprostranjen, ne smatra se velikim štetočinom jer kulturne biljke ne traži prvenstveno.

Poljski puž golać (Deroceras agreste), ova manja vrsta često je viđena na raznovrsnim vrstama povrća, međutim s obzirom na svoju veličinu nije sposoban previše oštetiti. Suprotna situacija nastaje ako nam dođe do jagoda ili do mladih biljaka. Na odraslom povrću djeluje više neestetski, najviše ako nam dođe u kuhinju zajedno s listovima salate.

Španjolski puž (Arion lusitanicus) je posljednjih godina vrlo rasprostranjen puž koji je sposoban napraviti znatne štete. Sigurno svaki vrtlar prepoznaje ovog narančasto-smeđeg puža s velikim apetitom i razmnožavajućim potencijalom.

Mogućnosti zaštite biljaka od puževa

• Prirodni antagonisti puževa

Prirodnih neprijatelja puževa je razmjerno širok spektar, koji se u nedavnoj prošlosti počeo sužavati korištenjem granuliranih kemijskih preparata protiv puževa. Kralježnjaci koji su pojeli otrovanog puža time su se sami otrovali. Rezultat je da su se neki grabežljivci počeli radije kloniti puževa. Od kralježnjaka puževe uživaju patke, kokoške, ježevi, krtice. Na jajašcima i larvama puževa pasu veće vrste trčaka, na odraslima zatim parazitiraju neke vrste nematoda i muha mesarica.

• Pasivne metode

Prilično su blage prema okolišu i temelje se na stvaranju nepovoljnih uvjeta za puževe. Prva mogućnost je eliminacija mjesta prikladnih za njihovo skrivanje. U tom slučaju važno je košenje trave, ne ostavljanje malča u blizini gredice. Također uklanjanje predmeta ispod kojih bi se puževi mogli sakriti (drvo, kamenje). Druga mogućnost je postavljanje ograde oko gredice preko čijeg ruba puževi ne mogu prijeći. Budući da puževi vole vlažno okruženje, njihovu pojavu možete ograničiti zalivanjem u prijepodnevnim satima umjesto u večernjim. Također, održavanje ravne površine bez gruda smanjit će mogućnost skrivanja. Uzalud je nastojanje držati puževe ispod štetnog praga tamo gdje se u blizini parcele nalazi neuređen vrt koji je za puževe pravi raj.

• Aktivne metode

Potrebno ih je početi primjenjivati kada imamo posijane ili posađene mlade biljke koje puževi mogu lako uništiti, a istovremeno uočavamo njihovu početnu pojavu. Na malim površinama realno je uništavanje pojedinačnih primjeraka njihovim sakupljanjem ili postavljanjem zamki. U slučaju pojave puža obično je dovoljno prenijeti ga na drugo mjesto. Na većim površinama ili na ugroženim mjestima (inspekti, posude) potrebna je primjena moluskocida, kako se stručno nazivaju sredstva koja se koriste protiv puževa. Granulirane moluskocide možete primijeniti razasipanjem izravno po površini tla, ili u slučaju čestog zalivanja bolje je prstohvat granula staviti u poklopac od gorušice i svaki put prije zalivanja staviti ga sa strane. Na tržištu postoji dovoljno kvalitetnih moluskocida koji su blagi prema okolišu, a istovremeno privlačni za puževe.