Uzgajamo muškatle 1/2

Ukratko: Muškatle (pelargonije) trebaju najmanje 5–6 sati izravnog sunca dnevno, propustan supstrat pH 6,0–7,0 i umjereno zalijevanje bez premokrenja. Od ožujka do listopada gnojite ih svaka 2 tjedna gnojivom s više fosfora i kalija, a zimuju na svijetlom mjestu pri 5–10 °C.

Pelargonija ili muškatla (lat. Pelargonium) poznate su i vrlo raširene cvjetnice koje sadimo u posude, žardinjere, ladice u interijeru, ali i izravno u gredice u vrtu. Cvjetovi pelargonija cvjetaju tijekom cijele vegetacijske sezone i djeluju vrlo dekorativno.

Pelargonija je nastala križanjem izvornih vrsta koje potječu iz polusavana i planinskih područja južne Afrike. Dosad je poznato oko 230 vrsta pelargonija, kod nas poznatijih kao muškatle. Npr. viseće pune muškatle, uspravne muškatle.

Muškatle su se počele oplemenjivati još u prošlom stoljeću. Ciljevi oplemenjivanja razlikuju se u pojedinim skupinama muškatlji. Općenito se radi o usavršavanju svojstava i karakteristika pojedinih križanaca i samih kultivara muškatlji povezanih s cvjetanjem cvjetova, rastom kao i njihovom otpornošću na bolesti. Razlike nalazimo u obliku, boji, punoći, veličini i trajnosti cvjetova, u rastu i razgranatosti stabljike.

Kod nas su već u prošlosti crvene muškatle bile ukras skromnih siromašnih seoskih kućica, jer je biljka muškatle simbol prijateljstva siromašnih i bogatih ljudi kao i izraz ljubavi.

Idealni uvjeti za uzgoj pelargonija

Žarko šarene muškatle možemo uzgajati iz sjemena koje sadimo u supstrat od mješavine treseta i mineralne zemlje. PH supstrata trebao bi biti oko 6-6,5. Otprilike 10 dana nakon sadnje presađujemo muškatle u male tresene posude, a nakon otprilike 6 tjedana od sadnje sadimo ih u konačne žardinjere i posude promjera oko 100-110 cm.

Idealna temperatura za njihov rast je 20-22 °C. U slučaju da su mlade biljke već ukorijenjene, za njihov daljnji razvoj dovoljna je temperatura oko 18 °C. U slučaju da temperatura padne ispod 10 °C, pelargonija više ne raste.

U općim uvjetima za uzgoj muškatlji mogu navesti njihovu visoku potrebu za svjetlom. Podrška cvjetanju ovisi o intenzitetu sunčevog zračenja i o duljini dana. Pri nedostatku svjetla muškatle rastu znatno sporije. Pelargonija voli dovoljno sunčevog zračenja. Nije dobro da biljka muškatle bude izložena pretjeranom sunčevom zračenju, stoga je ne uzgajamo u staklenicima bez prozračivanja.

Za povoljan razvoj biljaka potrebno je umjereno zalijevanje. Pozor, zalijevanje odozgo može kod pelargonija uzrokovati širenje bakterioze. Bolesti se među muškatlama mogu pojavljivati i širiti zbog nedovoljne udaljenosti između pojedinih biljaka.

Muškatle i njihovi križanci

S dolaskom proljeća i toplog vremena na prozorima i balkonima pojavljuju se posude sa šarenim, vrlo dekorativno djelujućim pelargonijama. Među najčešće uzgajane križance muškatlji spadaju:

• Zonalna pelargonija (lat. Pelargonium zonale) je vrlo značajan hibrid i ima velik broj kultivara koji se razlikuju po veličini, boji i punoći cvjetova. Razlike nalazimo i u svojstvima rasta. Za ovaj hibrid pelargonija karakteristični su cvjetovi različitih boja od crvene preko purpurno crvene, ružičaste, lososove do bijele. Oblik njegovih cvjetova je ili jednostavan ili pun različitih veličina. Prema rastu dijelimo hibride zonalne pelargonija na niske, srednje visoke i visoke. Ovi hibridi karakteristični su svojom lakoćom cvjetanja i svojom nepretencioznošću u pogledu uvjeta uzgoja, stoga su prikladni i za uzgoj izravno u gredici. Prikladna je i za balkonski uzgoj jer raste uspravno, ima baršunasto lišće i vrlo šarolike boje cvjetova.

• Bršljanolistna pelargonija (lat. Pelargonium peltatum) ima manji broj kultivara, njezin značaj je manji od hibrida zonalne pelargonija. Hibridi imaju jednostavne ružičaste cvjetove kao npr. Vile de Paris, drugi kultivari bršljanolistne pelargonija imaju pune cvjetove kao npr. Dresdener Amethyst (ljubičasta boja cvjetova), El Agucho (crveni cvjetovi), Galilee (ružičasta nijansa cvjetova). Ovi hibridi pelargonija imaju slične uzgojne zahtjeve kao prethodni hibridi. Imaju sjajno, čvrsto i bršljanolikoj lišće. Najbolje uspijevaju u viseće posudi.

• Velikocvjetna pelargonija (lat. Pelargonium grandiflorum) razlikuje se od prethodnih hibrida načinom korištenja i svojim zahtjevima na okoliš. Njegovo oplemenjivanje započelo je već prije 100 godina. Najrasprostranjeniji je uzgoj kultivara crvene boje cvjetova, eventualno lososove ili bijele. Nakon sjetve ovim kultivarima treba i do 60 dana dok se formira osnova cvjetova pri prosječnoj temperaturi od 15 °C. Za daljnji uspješan razvoj cvjetova potreban je duži od 12-satnog dana. Ove pelargonija obično počinju cvjetati krajem travnja početkom svibnja. Cvjetanje ovih kultivara možemo ubrzati i za jedan mjesec tako da biljke češće izložimo niskoj temperaturi i ograničimo njihovo zalijevanje. Međutim, treba paziti da je tek nakon ukorijenjivanja biljaka moguće izložiti pelargoniju nižoj temperaturi. Pri eventualnom prihranjivanju kultivara velikocvjetne pelargonija dobro je imati na umu njihovu visoku osjetljivost na sadržaj soli. Pogodna je za uzgoj u interijeru i eksterijeru.

Cvjetovi pelargonija ugodno mirišu i sadrže u trihomima pelargonijevo ulje, koje je vrlo slično ružinom ulju. Pelargonijevo ulje (lat. Oleum geraniol) prikladna je sirovina za farmaceutsku i kozmetičku industriju. Za potrebe ove industrije nastale su u Francuskoj, Španjolskoj i Alžiru veće plantaže pelargonija.